ponedjeljak, 22. veljače 2010.

Povijesna vertikalna degustacija graševina podruma Belje



50 godina vinske povijesti Belja na stolu
U studenom 2008 godine tijekom festivala vina u Esplanadi održana je jedna od najzanimljivijih i vjerojatno jedina takove vrste do sada , vertikalna degustacija suhih i polusuhih vina od Graševine. Ideja za ovu degustaciju se je rodila tijekom jednog sastanka mene i gospode, Ivana Dropuljića organizatora festivala i gospodina Franja Francema iz Agrokora. Vina su , zahvaljujući susretljivosti i nesebičnoj suradnji podruma Belje, nakon desetljeća mirovanja u podrumu predstavljena malom broju, usudio bih se reći sretnika , tijekom posebno vođene degustacije. Gospoda iz podruma a, ponaosob gospodin Francem su nas upoznali sa poviješću podruma i vina koja su se kušala. Vina su bez posebne selekcije, prethodnog kušanja i pripreme, naime oni su nasumce izabrali samo nekoliko berbi između velikog broja arhiviranih berbi koje se nalaze u podrumu, donesena u Zagreb. Cilj degustacije je bio vidjeti, dali i kakav potencijal starenja i razvoja posjeduju graševine iz podruma Belje. Graševina ,za koju mi Hrvati govorimo da je naša autohtona sorta, je u naše krajeve najvjerojatnije došla iz Francuske i u svijetu je poznata pod imenom welschriesling i zasigurno ovdje našla najbolju moguću domovinu. Graševina kao sorta može dati široku lepezu raznolikih tipova vina, od bezličnih nisko alkoholnih suhih i polusuhih vina preko bogatih i okusom punih karakternih suhih vina do najboljih predikatnih slatkih vina svijeta. Ja sam do sada nastojao kušati što je više moguće graševina iz različitih zemalja i došao sam do zaključio da najbolje suhe graševine dolaze iz Hrvatske. Ovaj zaključak je donesen nakon velikog broja degustacija vina iz Austrije, Slovenije, Italije i graševina iz Kutjeva. Naime za mene su sve do prije ove degustacije , graševine iz Kutjevačkog vinogorja bile daleko najbolje. Nažalost ,ja do tada nisam imao priliku a, niti sam znao da u Belju postoji ovakvo neotkriveno blago koje baca jedno sasvim novo svjetlo na sortu i vina od njih. Ipak, moram reći da je teško sada govoriti koje je vinogorje bolje i mislim da nije niti potrebno , ali je jako interesantno usporediti ih u i vidjeti gdje su i kakove su razlike i što ih uzrokuje. Nadam se da ću uskoro biti u situaciji da kušam ovako stare graševine iz Kutjevačkog vinogorja i da ću moći donijeti još bolji sud o sorti i utjecaju terroira na nju. Budući da je ova degustacija pokazala da Baranja ima nevjerojatan potencijal glede dugovječnosti graševine , svakako treba o tome voditi računa u budućnosti te pomno pratiti što se tamo događa. Također je važno naglasiti da se baranjske graševine stilom razlikuju od kutjevačkih i da ne treba previše pažnje trošiti na traženje koje su bolje, nego se treba fokusirati na njihovu raznolikost i posebnost i kao takove ih promatrati i uspoređivati, jer ipak ovdje je riječ o dva različita vinogorja. Tijekom degustacije na stolu se je našlo pedeset godina vinske povijesti podruma Belje, najmlađa graševina je bila iz 2007 a najstarija iz 1955 godine. Ova unikatna degustacija je prvenstveno pokazala iznenađujući potencijal starenja ovih vina. Starija vina podsjećaju na stara zrela Chenin vina iz doline Loire i imaju ogroman gastronomski potencijal. Vina su jako prikladna za kombiniranje sa ribom i jelima od bijelog mesa. Degustacija je počela sa berbom 2007 a, potom su slijedile 1989, 1984, 1978, 1975, 1971,1965 i na kraju 1955 godina. Sve berbe ,sim berbi 1965, 1971,1975 i 1988 koje su bile polusuhe, su bila suha vina, dakle bez ostatka šećere. Upravo ova činjenica da je najstarije vino , berba 1955 suho vino govori o tome koji potencijal ova sorta ima. Teško je vjerujte mi bilo , gdje u svijetu, danas naći bijela suha vina da se ovako dobro drže u svojoj 53 godini života. Ja vina ocjenjujem ocjenama 1 do 5 kao što se i u školi ocjenjuje i mislim da je svakome ovaj način ocjenjivanja blizak i da ga svatko lako može razumjeti.
2007 Goldberg kasna berba 3+
Laganozlatne boje, bogatog i zrelog voćnog i aromatskog mirisa lagana nota botrytisa, bogat , kompleksan i puno voćan okus, bijeli papar , izrazito vino za uz jelo.
Graševina 1989 4+
Zlatno žute baja sa jasnim tonovima evolucije, fin intenzivan miris, tost i vanilija, gotovu karamela, med i minerali, otvara se u čaši, okusom obla, voćna,maslac i citrusi, nevjerojatno svježa i delikatna, dugačkog ,finog i elegantnog završetka, vino za uz ručak.
Graševina 1984 -3
Iste boje, lagano oksidativni tonovi, manje raznolika, jasnije starije vino, okusom još uvijek živo i intenzivna ali ne smetajuća gorčina, vino za široku gastronomsku upotrebu
Graševina 1978 -5
boje, lagano narančasti tonovi, podsjeća na Jerez vina, kora od naranče, suhe oskoruše, oksidativne impresije, konfitirano voće, fine svježe i visoke kiseline, uravnoteženo vino sa puno finesa, gastronomsko vino pur sang.
Graševina 1975 4+
Prekrasna boja starog zlata, tost, botrytis, karamela, creme brulee, zrelo voće, svježe voćne tercijarne arome, živahno , citrus, krasan balans, još uvijek mladoliko vino sa jako puno sočnosti i elegancije.
Graševina 1971 4
Boje zlata, oksidativni tonovi, podsjeća na Jura vina, minerali, bijeli papar i tabak, slatkastog okusa, citrus, kamilica, dobar balans i kiseline , okus je puno bolji od mirisa.
Graševina 1965 3
Zlatno žuta boja, lagano oksidativan bouqet, kremen, citrus, fino ne toliko kompleksno koliko elegantno vino, dugog završetka.
Graševina 1955 4+
Krasna boja, staro zlato, puno mirisa, aromatično i kompleksno, kamilica, zeleni čaj, okusom puno sa puno stila i finoće, kompleksno gastronomsko vino iznenađujuće vitalnosti.

subota, 20. veljače 2010.

Zašto pišem o vinu

Život je predragocjen i prekratak da bi pili loša vina , a da bi prepoznali dobra vina trebamo se svi zajedno barem malo po tom pitanju i obrazovati. Upravo zbog ovoga sam osjetio potrebu da pokrenem ovaj blog i moje znanje o vinu podijelim sa svima vama koji ste za to zainteresirani. Na početku mi pristojnost nalaže da vam se predstavim tko sam i što sam.
Moje ime je Ivo Ivaniš i jedan veliki dio proteklih 15 godina svog života sam potrošio na vino i druženje sa njim i sa onima koji ga prave. Iako sam od svojih malih nogu u kontaktu sa vinovom lozom i vinom, tek sam se 1995 godine ozbiljno počeo baviti njime. Naime, kako sam podrijetlom iz Konavala, moja obitelj je imala popriličan vinograd, sedamdesetih godina prošlog stoljeća ona je posjedovala cca. 10000 čokota loze od koje se je pravilo vino, prvenstveno za domaću potrošnju ,a jedan dio i za komercijalne svrhe. Dakle sve facete rada u vinogradu i u podrumu su mi poznati , a kušanje sam naučio tijekom mog dugogodišnjeg boravka u Nizozemskoj. Tamo sam na vinskoj akademiji , nakon pohađanja jednogodišnjeg školovanja , 1996 godine dobio diplomu Vinoloog van de Wijnacademie. Tijekom ovog tečaja sam stekao široko teoretsko obrazovanje o svim važnijim vinogorjima svijeta i pored toga jedan veliki dio tečaja, u biti najveći, smo potrošili na učenje,kako slijepo kušati i ocjenjivati vina. Nakon toga sam bio član u žiriju za izbor najboljih vina Nizozemske, a 2000 godine sam bio i član stručnog ocjenjivačkog žirija sajma Vinitaly. 2002 godine sam osvojio naslov Vinoloog van het jaar, bio sam najbolji vinoloog Nizozemske nakon što sam u finalu najbolje prepoznao vina koja je trebalo slijepo ocijeniti i prepoznati. Od mogućih 12 ja sam točno prepoznao 10 vina i time postao pobjednik. Također tijekom svog boravka u Nizozemskoj povremeno pišem o vinu a ponaosob o hrvatskim vinima i tekstove objavljujem u vinskom magazinu Proefschrift. Posljednjih godina svog boravka u Nizozemskoj intenzivno sam se obrazovao na polju gastronomije i to pogotovo na polju sljubljivanja vina i jela, te učestvovao na velikom broju specijalnih degustacija u najboljim Nizozemskim restoranima i na sajmovima gastronomije. Još uvijek sam aktivan na gastro sajmu Wine Professional , koji se svake godine održava u Amsterdamu, kako pri vođenju degustacija tako i u promociji Hrvatskih vina. Po povratku u Hrvatsku 2002 godine pisao sam vinske kolumne u Dubrovačkom Vjesniku, i vjerujem tada bio jedini čovjek u Hrvatskoj, koji je skoro sedamdeset tjedana za redom pisao kolumne o vinu i gastronomiji. Također sam nekoliko godina pisao i za magazin Turist Plus , da bi se posljednje tri godine više posvetio pravljenju i promociji vina a, manje pisanju o njemu. Naime, pomalo sam uključen i rad festivala vina i gastronomije koji se već nekoliko godina za redom održava u Esplanadi u Zagrebu. Međutim , čitajući , sve što se i kako , danas o vinu po medijima piše , osjetio sam potrebu da se ponovno aktivno uključim i počnem o vinu pisati. A zašto, moći će te čitati u tekstovima koje ću objavljivati na blogu.