Posljednje se vrijeme može u medijima puno čuti o tome kako vino treba svrstati u kategoriju prehrambenih proizvoda jer bi to omogućilo njegovu promidžbu te time povećalo prodaju i približilo vino potrošaču. U Saboru se žustro raspravlja o novom zakonu o vinu i vrijeme troši na potpuno nerelevantne stvari kao što su izjave da vino potiče natalitet i njemu slične. Ova izjava je naravno uzrokovala žustrom raspravom između muškog i ženskog dijela saborskih zastupnika što je jedino pokazalo da se o pogrešnim stvarima troši vrijeme na pogrešnom mjestu te da ono nema a ma baš nikakve koristi kako za vino a tako ni za zakonodavstvo Hrvatske. Vjerojatno će te se zapitati kako to da i ja moju kolumnu o vinu počinjem politizirati. Kao prvo odmah da rasčistimo neke stvari. Politika i vino su nerazdvojni partneri. Svi važni svjetski politički događaji su od vazda bili praćeni časom vrhunskog vina, bilo to tijekom, prije ili poslije spomenutih događaja. Međutim, po meni je to i jedina politička veza koju vino ima i smije imati sa politikom. Uloga vina nije politička, nego nam ono jedino može svojim finim okusom i u umjerenim količinama konzumirano , pomaći da preživimo opterećenost politikom i njenim prevelikim prisustvom u svakodnevnom životu. Ovo bi bilo za sada ,a nadam se i za uvijek, moje mišljenje o vinu i njegovom političkom angažmanu. Sada bih se opet vrati onome što po meni jest bit i svrha papira koje ja trošim pišući o vinu. Kako smo se približili kraju godine i kako nam predstoje blagdani koje ćemo provesti za stolom sami ili u društvu sa najmilijima htio bih van malo pažnje skrenuti na ulogu vina za stolom. Ako bi smo i pošli od pred postavke da je vino uistinu prehrambeni proizvod onda bi se trebali zapitati i odredit koje je njegovo mjesto i uloga na stolu. Prva i jedina uloga vina je od obroka napraviti jelo a, to će mu uspjeti ukoliko se malo potrudimo i odaberemo pravo vino. Dakle vino ne treba svrstavati u kategoriju prehrambenih proizvoda kako bi ono putem promidžbe potrošaču postalo bliže i poznatije nego treba vino pozicionirati na mjesto koje mu pripada. Puno bolje bi bilo kada bi se vinari udružili sa kuharima i vino predstavili širokoj publici kombinirajući ga sa jelom kako bi se ono pokazalo u punom svijetlu. Popularnost vino neće postići isključivo kroz promidžbene poruke u medijima nego tek kada ga se predstavi širokoj publici kao sastavni dio jednog ručka ili večere te mu se posveti potrebno vrijeme prilikom izbora i kombiniranja da bi ono zasjalo u pravom svijetlu. Ukoliko pogledamo zemlje oko nas odmah nam u oči upada činjenica da vinari u suradnji sa vinskim trgovcima i ugostiteljima rade na izobrazbi postojećeg i potencijalnog potrošača njihovih proizvoda. Televizijski kanali svijeta su prepuni specijaliziranih emisija i magazina koji su posvećeni vinu i njegovoj funkciji na stolu. Poznati vinar u suradnji sa vrhunskim kuharima i promotorima vina sustavno rade na edukaciji potrošača pokazujući im sve moguće svojstva koje vino posjeduje. Dakle , ne radi se jedino i isključivo na banalnoj promidžbenoj poruci kupite i pite vino nego se ono predstavlja i objašnjava gdje i kako ga piti. Potrošači se uvode u tajne kombiniranja jela i vina. Sastavljaju se meniji te predlažu vina koja ta jela na najbolji mogući način mogu pratiti. Sustavno se radi na promociji kvaliteta a, ne kvantiteta. Upravo ovaj dugogodišnji napor već spomenutih grupacija uloži je plodom da potrošači sve više i više kritičnije prilaze izboru vina ali da su isto tako spremni odvojiti i više novca prilikom izbora vina, a pogotovu kada se radi o ručcima ili večerama koji su vezani za predstojeće blagdane.
Veliki lanci samoposluga pripremaju i predlažu novogodišnje i božićne menije kroz koje promoviraju svoje proizvode ali i svoja vina koji oni prodaju. Postalo je uobičajeno da kupci traže savjete od prodavača vina koje vino poslužiti uz jela koje će za tu priliku kuhati. Trgovac vinom nije jedino prodavač nego je postao i savjetnik što nažalost kod nas još nije razvijeno. Glede ovoga potrebno je napomenuti da se ovaj trend u svijetu pojavio prije nekih pet godina i da je dobio jako puno zamaha pa je možda pomalo i neskromno odmah isto i kod nas očekivati. Međutim mislim da treba na ovome početi raditi sustavno i temeljiti i da se svi oni koji od vina žive moraju udružiti i krenuti u ofanzivu izobrazbe,kako njih samih tako i potrošač i približavanja kvalitetnih vina širokoj publici. Potrošač mora shvatiti da se vrhunska vina ne piju jedino i isključivo u restoranima nego da je njihovo mjesto na stolu kod nas svih doma. Kada se pođe u mesara ili ribara onda se kupi najbolji komad mesa ili ribe ali kada se o vinu govori onda se obično kupi ono najjeftinije. Upravo ovaj pristup je jako nepošten prema vinu i ono ga ne zaslužuje. Probajte ovih dana jedan puta , naravno u okvirima svog budžeta , kupiti vrhunsko vino i servirati ga uz jelo koje će te pripremiti. Nemojte se bojati miješati bijela i crvena vina tijekom jela ukoliko vam ona to nameću. Nemojte se držati starih načela riba i bijelo vino te meso i crveno vino nego slobodno pokušajte malo eksperimentirati. Počnite večeru čašom suhog bijelog vina dobro ohlađenog ili još bolje ukoliko možete čašom pjenušca, pa onda pokušajte uz jela koje dolaze malo kombinirati punija bijela i crvena vina te završite večeru sa nečim slatkim popraćenim sa prošekom, slatkom bijelim vinom ili ukoliko se odlučite za čokoladni kraj sa na primjer čašicom crvenog desertnog vina Hektor. Možda je ovo malo previše za jedan puta, međutim , glede prostora koji mi je na raspolaganju, nisam u stanju dati više informacija o tome kako i što kombinirati. Svrha ove kolumne u ovom trenutku nije to ni bila,nego joj je svrha probuditi u vama znatiželju za kombiniranjem jela i vina a kako se to radi biti će riječi u slijedećim kolumnama.
Na kraju vam želim sve najbolje u novoj godini uz dosta dobrog vina i kako sam u mom prvom javljanju rekao kratko živimo da bi smo pili loše vino.
Ovo je bila kolumna uoči nove 2004 godine i moram reći da se je ipak nešto od ovoga što sam tražio i zagovaralo i dogodilo. Vino je postalo prehrambeni proizvod , reklamira se ali mu je prodaja drastično pala. Pogotovu skupa vina se slabo prodaju, jer su cijene u restoranima bezobrazno velike, a izgleda da konzument nije počeo dovoljno toga kupovati i piti kući. Što se pak izobrazbe tiče, vinari su natjerani slabom prodajom počeli raditi na promociji svojih vina i priči sljubljivanja vina i jela. Iako je ovo sve još u povojima zaslužuje pohvalu, jer se jedino na ovaj način može povećati prodaja i potrošnja dobrih vina. Nažalost ugostitelji još uvijek ne rade na promociji vina i njegovih gastronomskih sposobnosti nego ga isključivo koriste kao izvor lagane zarade novca. Marže od tri, četiri i više puta su još uvijek svakodnevnica u našim restoranima i na taj se način ne čini ništa dobra vinu niti vinarima. Međutim, gledajući mlade generacije oko sebe , uviđam da oni polako počinju prepoznavati vino u pravom smislu i odnose se prema njemu na drugačiji način nego njihovi roditelji, što će , uvjeren sam pomoći pravom vinu i povećati potrošnju koju ono zaslužuje.
