Zlatan Plenković hrvatski Robert Mondavi
Na današnji dan se navršavaju dvije godine od prerane i tragične smrti
jednog od pionira i velikana moderne Hrvatske vinske scene i to me je ponukalo
da napišem i time iskažem svoje poštovanje i zahvalnost za sve što je Zlatan u
svom životu uradio za vino, vinarstvo i vinogradarstvo Hrvatske.
Moj prvi susret sa Zlatanom je bio u Zagrebu 1997. godine za vrijeme
Vinovite, u to doba velika manifestacija vina u Hrvatskoj, na lijepom i velikom
izložbenom prostoru 'VINOLINE', koje je bio centralno mjesto vinskog dijela
sajma. Sve se vrtjelo oko njih,6 pionira hrvatskog vinarstva, Plenkovića,
Enjingija, Skaramuče, Krauthakera, Katunara i Zdjelarevića, ekipa koja je
pravila i živjela dobra, inovativna i za to vrijeme vrlo moderna vina, u
usporedbi sa ostatkom izlagača. U to vrijeme sam ja još živio u Nizozemskoj te
sam bio jako ugodno iznenađen kvalitetom vina koja sam kod njih mogao kušati .Njihova
priča je bila nova , inovativna i pionirska. Pristup vinu je bio iskren.
Vizionarstvo se je osjećalo svakoj novootvorenoj boci. Ipak , jedan od njih
šestorice mi je odmah zapeo za oko, i to je bio Zlatan Plenković, tada u
četrdesetim , pun energije, snage i posebnog južnjačkog temperamenta i šarma.
Čovjek koji je živo vino i za vino. Njegova pasija za Plavcem Malim i padinama
južnih strana rodnog mu otoka Hvara su se mogle , doslovno, osjetiti na svakom
milimetru štanda. Tog trena se je rodilo jedno vinsko prijateljstvo koje se je
nažalost prerano završilo. Tijekom slijedećih godina sam redovito dolazio na
Vinovitu te tu i tamo sam posjećivao Zlatana u njegovoj Svetoj Nedjelji,
nažalost nedovoljno često, ali svaki susret sa njime je na mene ostavljao
veliki i poseban utisak.
Pišući o njemu za Nizozemski vinski magazin, Proefschrift, nazvao sam ga
hrvatski Robert Mondavi , neki od vas će se možda zapitati zašto Robert Mondavi
kad je on bio Zlatan Plenković. Zato što je on , po mom mišljenju, učinio
toliko puno na promociji hrvatskih vina, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, kao
nitko drugi do tada i u to vrijeme, i to me je ponukalo da ga usporedim sa još
jednim velikim vizionarom i promotorom vina , iz relativno u to vrijeme
nedovoljno poznate vinske zemlje kao što je i Hrvatska bila , Robertom
Mondaviem, koji je svijetu predstavio vina iz Kalifornije i natjerao svijet da
o njima počne voditi računa.
Pisati o nekome koga više nema je čudan i tužan osjećaj a, pogotovo kad je
ta osoba odjednom i tako naprasno istrgnuta iz naših života, ali o čovjeku
kakav je bio Zlatan, mora se i treba pisati pa koliko god to teško bilo.
Širokogrudnost i spremnost da pomogne svakome tko se vinom bavio je bio
Zlatanov ego. Sjećam se kada sam pokretao projekt u Dubrovačkim Podrumima, 2005
godine, trebalo mi je par već korištenih bačvica za odležavanje vina. Bio je
dovoljan jedan telefonski poziv Zlatanu. ' dođi na Hvar i uzmi što ti i koliko
ti treba' bio je njegov odgovor. Spremnost da svoje znanje i iskustvo podjeli
sa drugima, a ne sakrivati ih kao zmija noge, je vrlina velikih ljudi,
vizionara i stvaraoca kao što je Zlatan bio.
Njegova vina su prenosila njega samoga u čašu. Pjesma, društvo, vino i veseli
život uvijek su bili prisutni u društvu u kojem se je Zlatan nalazio.
Optimizam, prijateljski pozdrav i vječni osmijeh na sajmovima u Esplanadi,
najveća gužva oko njegovog stola su bili zaštitni znak Zlatanov.
Ono što je Zlatan napravio od i sa Plavcem Malim je i meni bila inspiracija
da se počnem baviti stvaranjem vina od ove sorte. Rad na konstantnom
poboljšanju kvalitete svojih vina Zlatan je nastavi do kraja života. Uvijek i
iznova se je moglo kušati nešto novo , nešto bolje, nešto drugačije. Najbolja
vina od Plavca Malog koje sam imao priliku kušati su uvijek bila Zlatanova.
Njih nekoliko je ostavilo dubok i nezaboravan dojam na mene. Spomenut ću
samo dva.
Prvo je 'Grand Cru 2009', po mom mišljenju , vjerojatno najbolje Zlatanovo
vino. Elegancija i tipičnost Plavca Malog sa Hvara ali i prepoznatljivost
Zlatanove vinske filozofije i vinarskog rukopisa.
Drugo vino je bilo 'Zlatan Plavac 2000', ovo vino sam pio sa prijateljima
prije nekih dva mjeseca. Školski primjer Hvarskog, Sveto Nedjeljskog Plavca,
još uvijek puno i živahno , snažno , kao što je i Zlatan tada bio. Vino koje
može u boci živjeti još deset godina, što je i Zlatan treba.
Ali nažalost u mom podrumu nema više boca iz berbe 2000 ali na još veću
žalost nema ni Zlatana više među nama, ali će on ostati među nama istinskim
ljubiteljima vina, kao vječita tema
razgovora o Plavcu Malom. Njegovo će ime , kao što i samo govori , ostati
zapisano u Hrvatskoj vinskoj povijesti kao i na njegovim etiketama, zlatnim
slovima.
