Vrhunsko ili istinsko pravo vino pitanje je
sad
Hrvatska ne bi
bila ono što jest da se ovakve stvari ne događaju. Mi već nekoliko milenija
proizvodimo vino , ali još dan danas , nismo na čisto sa nama samima, koje je
vino pravo. Trenutno kod nas danas , svatko je poznavalac vina i svatko si
uzima za pravo o vinu pisati i vino ocjenjivati, a ponaosob tu je jedna mala
grupa ljudi koja sebi za prav daje da odlučuje dali je vino pojedinog vinara
dobro ili nije i da li se to vino može staviti u prodaju. Ovu odluku , naše
svete kušačke krave iz Zavoda za vinarstvo i vinogradarstvo, donose na osnovu
organoleptičkog kušanje. Povod ovom mome blogu je odluka Zavoda za vinarstvo
koje govori da rose Stagnum iz berbe 2011 od Frana Miloša ne može doći na
tržište, jer su oni gospoda i eksperti našli za shodno organoleptički vino
proglasiti ne dobrim. Naime oni su , kušajući vino ustanovili, što , po
riječima Frana ,kemijska analiza nije,
da vino ima previše hlapljivih kiselina. Ja sam ovo vino do danas imao priliku
kušati dva puta. Prvi puta je to bilo 14.02.2011 u Dubrovniku tijekom Festivala vina i
gastronomije i drugi put je to bilo u Zagrebu na ZWGW 13.04.2011. Moja prva
bilješka iz dubrovnika govori: dobra boja, malo crveno voće u mirisu, okusom
fino voćno, lagano gorkasto, vrlo interesantno vino,dobra dužina, puno
vini,vrlo gastronomsko, ocjena +3 od 5. Vino u zagrebu nisam opisao ali je
utisak bio ponovo isti. Pomalo atipičan rose, vino koje ne bih uzeo za
pijuckati ljeti na taraci, sa čime se je i Frano složi, već vino koje bih
naručio u restoranu jer sam siguran da bi se pokazao kao izvrstan pratilac
mnogih ribljih jela, salata i tjestenina. Prije nego sam kušao vino Frano me je
upitao da mu iskreno prokomentiram ovo vino , što sam ja i učino i onda mi je
on ispričao ovo što mu se je dogodilo sa vinom. Kušao sam tisuće i tisuće vina
u svom životu i jedno sa sigurnošću mogu reči , a to je da rose koji sam kušao
u Zagrebu ispravno vino. Istina je također da ovaj rose odstupa od velike
većine hrvatskih rosea, kako stilom tako i okusnim profilom. Ovaj rose ide u
ketegoriju rosea kao što je Roxanich. Vina koja su napravljena za piti uz jelo,
vina koja imaju svoj osebujan karakter i ponaosob vina koja imaju svoju publiku
koja ih rado pije. Dakle, ovdje se postavlja pitanje po kojoj osnovi je
Komisija donijela svoju odluku. Ako su očekivali lepršavi slatkasto voćni rose
, onda ovo vino to sigurno nije, ali je ipak rose i kao takav mora biti
prihvaćen. Međutim nije ovo prvi put da kušam vina na čijim etiketama stoje
oznake koje ne odgovaraju sadržaju. Osobno mislim da bi trebali odustati od
sistema kategorizacje vina koja se primjenjuje u Hrvatskoj i prihvatiti model
geografskog podrijetla kao i u većini vinskih zemalja svijeta. Ili ako želimo
kopirati velike francuze neka kriterij bude isti kao iza Grand Cru Classe iz
davne 1855 www.crusclasses.com , a
to je cijena koju vina postižu. Povijest je pokazala da su se natpisi na
etiketama mijenjali iz godine u godinu a, da je kakvoća vina bilo gotovo ista,
naravno sa razlikom utjecaja berbe, kao što je i normalno. Najbolji primjer je
Pošip Grgić koji je godinama bio vrhunski da danas više nije. Kakvoća, stil
vina i vinogradi odakle vino dolazi su do danas ostali isti, pa se pitam zašto
se je to dogodilo. Ista stvar se dogodila i sa Plavcem Malim od istog vinara. O
Stagnumu Franaovom da i ne govorimo. I moglo bi se još primjera naći. Dok na
drugu stranu neka vina sveke godine ponovno dobivaju epitet VRHUNSKOG VINA iako
u usporedbi sa prije navedenim vinima to ne zaslužuju. I kako reagira hrvatska vinska pisana riječ. Ona šuti jer je
uglavnom piše o onima koji za to dobro plaćaju. Istina uvijek pobjeđuje , u to
sam potpuno uvjeren i jedini problem je što to dugo traje. Ja sam uvjeren da
među vama koji vino istinski volite i o njemu pišete ima dosta vas koji mislite
kao i ja. Ja veliku većinu vina o kojima pišem kupujem i plaćam svojim novcem,
tako da se ne moram bojati ovo reći , jer bih sutra možda ostao bez prihoda.
Ali ovim putem bih pozvao one među vama svjesne i poštene da se jednom za vazda
pokrenemo i pomognemo istinskim vinarima , koji se cijelu godinu trude da
naprave pravo vino i time obogate naš život. Oni to zaslužuju i mi to moramo
podržati. Na kraju bih još dodao da nam je to moralna i ljudska obveza i da
vinari, ali naravno oni istinski i pravi , to od nas i očekuju.
P:S.ovaj blog je podrška jednom od moja dva vinska prijartelj , istinska vinara i umjetnik.
