Šetajući tijekom prošlog ljeta ulicama Cavtat
i Dubrovnika sreo sam na svom putu bezbroj stolova i stolica koji su bili
namjenjeni da ih se koristi za konzumiranje jela. Stoljnjacima i cvijećem ukrašeni stolovi s tanjurima i
priborom za jelo su pozivali da ih se zauzme, dok su vitrine sa izloženim plodovima mora, počevši od školjki preko oborite ribe
pa sve do jastoga, i sitog dovodili u iskušenje da sijedne. Na stolovima su
također stajale i čaše, jer bez dobrog vina nema pravog užitka za stolom.
Upravo
ove čaše su mi svaki puta bile trnu u oku. Većina čaša je bila postavljena na
stol na taj način da su okrenuta naopačke svojim otvorom i dijelom iz kojeg se
pije su ležale na stoljnjaku. Naravno, da se ovaj način koristi poradi toga da
ne bi što u čašu upalo, što samo po sebi i nije nelogično. Međutim, što je za
jednu stvar logično i normalno često ja za drugu potpuno nelogično i
nepoželjno.
Upravo ova naopako okrenuta čaša je nepoželjan
atribut na stolu, ali dmah da napomenem da je čaša kao čaša i te kako potrebna,
ali da je ne treba staviti ovako na stol. Bolje je i ne staviti je na stol nego
je ovako staviti.
Naravno da se sada postavlja pitanje zašto ja
ovo govorim. Ja ovo govorim iz razloga toga , što ovako postavljena čaša, ako
se koristi za vino, vrlo često za ne reći gotovo uvijek, smrdi. Ako je neki
proizvod osjetljiv na mirisne utjecaje sa strane koji jako negativno utječu na
njegovu kakvoću, onda je to, bez ikakove sumnje, vino. Dobro je poznato da prvo
što se kod vina ocjenjuje i što mu daje posebnu čar, prilikom uživanja u njemu
, je njegov miris.
Kada ulijemo netom otvoreno vino u čašu koja
je tog trenutka podignuta sa stola i okrenuta da bi se mogla napuniti, gotovo
je sigurno da će vino mirisati da ne rečemo smrditi po stoljnjaku i deterdžentu u kojemu je ovaj
opran. Dakel, odmah na početku vino biva predstavljeno u negativnom smislu i
nije ono što u stvari jest a, da ono nije tome krivo. Ovo također vrijedi i za
kafiće koji čaše za vino čuvaju na isti način na policama koje su prekrivene
bilo krpama bilo plastičnim podmetačima koji apsorbiraju vodu kaja se sa njih
cijedi.
Za one koji sumnjaju u ispravnost moje tvrdnje
mogu jako lako malim testom kod kuće ili u svom restoranu to provjeriti.
Stavite čašu malo duže na krpu ili bilo kakovu podlogu koja nečim miriše pa je
podignite i pomirišite.
Ipak, nije samo način na koji je čaša
postavljena na stol od presudnog značaja za dobar užitak u vinu. Još važnije je
, je koja se čaša koristi za koje vino.
Prvo i osnovno za pravi užitak u dobrom vinu je važna, veličina
i oblik čaše te debljina njene stijenka i naravno boja. Gotovo svi naši
ugostiteljski objekti imaju iste i prije svega pogrešne čaše . Bez obzira pilo
se, kako naš slavni zakon o vinu to naziva, stolno, kvalitetno ili vrhunsko
vino, čaša mora biti njemu primjenjena. Dakle ukoliko je čaša malena onda se ne
može uživati u mirisu vina. Da bi miris vino došao do izražaja prvenstveno je
nakon oblika, koji bi za vecinu bijelih vina trebao biti u obliku tulipana sa
laganin suženjem prema vrhu, važno da ona mora biti dovoljno velika. Optimalno
se ne bi smijelo ulijevati više od jedne trećine njene zapremine. Dakle ne
ulijevati čašu puno ,što je jako teško kada je ona mala, jer onda se može uliti
samo malo vina u nju i to tada izgleda jako siromašno i ružno.
Ukoliko
bi se sada usredotočili na crvena vina došli bi do zakjučka da je njihova
raznolikost velika te da ona zahtjevaju više pozornosti glede dobrog izbora
oblika i veličine čaše. Kao i za bijela vina tako i za veliki broj manjih
crvenih vina odgovara već prije spomenuta čaša. Međutim kad govorimo o crvenim
vinima od plavca maloga onda nam se za većinu njih nameće čaša drugačijeg
oblika. Oblik čaše, za vina od plavaca, trebo bi biti loptast, to jest svojim
oblikom posjećati na kuglu kojoj je otkinut otpriliki njen peti dio te se otvor
lagano širi prema vani.
Za pjenušce pak, čaša mora biti visoka i uska
, što jako pozitivno utječa na razvijanje mjehurića ugljičnog dioksida, njihovo
oslobađanje i duže zadržavanje u vinu.
Sve prije
pomenute čaše moraju biti na stalku te bez ikakovih brušenih ili drugih
ornamenata, nego potpuno gladke i sa vrlo tankom stijenkom. Što se materijala
tiče kristal je najbolji, međutim i visoko kakvotno staklo može jako dobro
poslužiti za njihovu izradu.
Glede zapremine čaše ona bi se trebala kretati
negdje između 25 cl. za pjenušce do cca. 50 do 60 cl. za bijela i crvena vina.
Treba napomenuti da su ovo gotovo idealne zapremine te da čaše sa zapreminom od
cca. 30 cl već dobro mogu služiti svojoj svrsi.
Koliko može utjecati oblik čaše na
konzumiranje i uživanje u vinu najbolje svijedoči rad i iskustvo austrijske tvornice čaša
Riedel koja se već desetljećima bavi ispitivanjima i iznalaženjima optimalnih
čaša za sve vrste grožđa i vina širom svijeta. Neke od njihovih čaša koštaju isto
kao i dobra boca vina. Jer nije samo veličina presudna za užitak nego i sam
oblik čaše može neke od svojstava vina izraziti odnosno staviti u drugi plan.
Ovdje u prvom planu mislimo na kiseline koje su presudne za sviježinu i
dugovječnost vina a, koje opet vino dobiva bilo od sorte grožđa bilo od
podneblja gdje se ono uzgaja.
Na kraju bih vam predložio da jedan puta doma
napravite slijedeći test koji će vam otvoriti nove horizonte u pristupu vinu i u uživanju u njemu.
Uzmite dvije različite čaše , neka po
mogućnosti jedna bude barem donekle oblikom slična onima koje sam ja opisao, a
drugu po vlastitom izboru, ili bilo kakove dvije različite čaše te u njima
kušajte jedno te isto vino. Pristupite testu pažljivo i vaše će iznenađenje
biti veliko.
I dan danas,na moju veliku žalost, po taracama
Cavtatskih i Dubrovačkih restorana na
stolovima stoje naopako okrenut čaše.
Međutim nije sve crno. Tijekom zadnjih deset godina su se barem prave čaše
našle naopako okrenute na stolovima. Kao kornjače naši restorateri počinju
shvaćati i uviđati važnos odgovarajuće čaše. Sramežljivo tu i tamo se pronađe
poneka Riedelova čaša na stolovima ovdašnjih restorana. Hvale vrijedan korak.
Što se pak oblika čaše za vina od plavca
malog tiče, u zadnjih deset godina došlo je do vidljivih pomaka. Stilovi
plavčevih vina su dan danas puno raznolikiji nego su bili u vrijeme kada je ova
kolomna bila u novinama. Cijela generacija novih , modernijih plavaca, je
prisutna na tržištu i njima odgovara drugačija čaša. Plavci odležani u malim
bačvama puno bolje dolaze do iztažaja u Riedel čašama za Cabernet Sauvignon,
dok klasični plavci i dalje dobro prolaze u Pinot Noir čašama. Međutim i dalje
se jako malo koriste odgovarajućih čaše , kojih se danas , za razliku od onda ,
puno lakše nabaviti. Nadam se da će se i ovo uskoro promjeniti na bolje, jer to
svako dobro vino i njegov konzument zaslužuju.
Nema komentara:
Objavi komentar