Engleski vinski mjesečnik Decanter je vodeći vinski
magazin svijeta i u svojim redovima ima najbolje poznavaoce i degustatore vina
cijele planete. U svom dugogodišnjem postojanju ovaj magazin neprestano traži i
istražuje nova vina i vinogorja i
naravno vinare koji djeluju širom svijeta. Ovaj magazin je nezamjenivo štivo za
svkoga tko se imalo za vino interesira. Uredništvo smješteno u Londonu
koordinira rad novinara, to jest specijaliziranih zaljubljenika u vino koji,
ili putuju ili, žive u pojedinim vinaskim zemljama ili vinogorjima za koja su
se specijalizirali. Neki od najpoznatijih svijetski poznavalaca vina , kao što
su Michael Broadbent, Hugh Johnson i Steven Spurrier, za nabrojiti sam
najzvučnija imena, imaju svoj stalnu kolomnu ili rubriku o vinu i stvarima koja
se vina tiču.
Magazin se prodaje širom svijeta pa tako i kod nas,
imao sam priliku vidjeti ga u prodavaonici Algoritma na Stradunu , a vrlo lako
se je na njega pretplatiti te ga dobivati putem pošte, no da li će te to
napraviti prepuštam vama da odlučite. Također magazin izdaje i svoje
internetsko izdanje www.decanter.com kojega možete lako pronaći i pogledati na
internetu .
Međutim nije mi namjera praviti besplatnu reklamu
magazian kojega ja već godinama čitam , već želim govoriti o jednoj novoj
akciji , koju je Decanter pokrenuo i u koju bi se morali ukjlučiti i vina iz
Hrvatske. Tijekom slijedeće godine po prvi puta će se organizirati izbori
najboljih vina svijeta pod nazivom “Decanter world wine awards”. Nakon
dugogodišnjeg ispitivanja mišljenja svojih čitatelja, uredništvo se je odlučilo
za ovaj potez, dakle ne pisati samo o najboljim i već etabliranim vinogorjima i
onda ostatak svijeta uspoređivati sa njima, nego se više posvetiti problemu
raznolikosti. Moto iza akcije je osvijetliti regionalne stilove i različitosti
u svim kategorijama cijena. Vina koja će se izabirati biti će podjeljena u
dvije kategorije i to ispod 10₤i poviše 10₤. Cijena je naravno maloprodajna, te
će isto tako najbolja vina iz prve kategorije na kraju ući u izbor za trofej
najbolje vrijednosti, što će bez sumnje biti poticaj konzumentu da ga potraži.
Nagrada , prije svega želi pokazati raznolikost vina i regija odakle dolaz, te
također utjecaj lokalnog terroira. Vina će se kušati i ocjenjivati na
regionalnom nivou kako bi se ukazala i promavirala regionalna tipičnost.
Regionalni pobjednoci će se potom dalje natjecati za internacionalne trofeje.
Vinski svijet je podjeljen na dvadesat regija i na čelu regionalne komisije će
biti predsjednik ,koji će pod sobom imati žiri koji će se sastaviti od ljudi
koji su specijalizirani u poznavanje vina te dotične regije. Predsjednik žirija
je Steven Spurrier , čovjek koji je svoju slavu stekao legendarnom degustacijom
1976 u Parizu, kada je Kalifornija, između ostalih i vino od Grgića, pobjedila
Francusku. Predsjednici regionalnih žirija su veliko poznavaoci i pisci o vinum,
među kojima je veliki broj Masters of Wine. Kako sam ja osobno član jednog
regionalnog žirija, u ovom slučaju žirija za centralnu i istočnu Europu, ovim
bih putem želio pozvati vinare Pelješca i Korčule , a naravno i cijele
Hrvatske, da se i oni uključe u ovu manifestaciju. Jedino što moraju napraviti
je prijaviti se i poslati svoja vina Decanteru. To se maže napraviti putem
interneta na adresu www.decanter.com/decanterworldwineawards/registration.asp
ili na e-mail adresu worldwinwawards@decanter.com
ili faxsom + 442073658444. Rok prijave je studeni 2003 ožuljak 2004 dok će se
ocjenjivanje vina održati u Londonu od 26- 30 travnja 2004. Nakon što se
napravi izbor najboljih vina Decanter će izdati posebno izdanje posvećeno ovim
vinima, biti će napravljena posebna stranica na internetu , te kako je Decanter
dio velike korporacije Time Warner, rezultati će biti objavljeni i u drugim
izdanjima koji su pod ovim imenom. Također će Decanter tijekom svih svojih
aktivnosti na vinskim sajmovina diljem svijeta promovirati najbolja vina iz ove
akcije.
Dakle, osobno mislim da ovaj vinski vlak na putu oko
svijeta nikakao ne smije biti bez hrvatskih putnika. Ovo je pravi trenutak da se
naša vina i vinari jednom zauvijek uključe i postanu dio velike svijetske
vinske obitelji, gdje im je i mjesto. Ovim putem bih zamolio vinare sa Pelješca
da se ne dvoume nego da se prijave ili ako im je to problem da se meni obrate
pa ću im ja pomoći da se to napravi. Ovaj se poziv naravno ne odnosi samo na
njih nega i na sve ostale vinate naše lijepe domovine da se prijave i pokažu
što i koliko mogu.
Ovakav promotivni korak, bi inače , ako bi ga sami htjeli napraviti
koštao ogromne svote novaca, a u ovom se slučaju se svodi na nekoliko boca vina
i eventualno neku naknadu za pristup. Također mislim da bi se i županija
trebala uključiti u ovu akciju te animirati i pomoći vinarima da se prijave i
tako pomognu svojim radom na još boljoj izgradnji pozitivnog i modernog image
Hrvatske i hrvatskih vina u svijetu. Zato se iskreno nadam da će u travnju
slijedeće godine biti dosta naših vina na stolovima u Londonu te da ću ih ja,
tu na mjestu moći odmah dobro promovirati i pomoći im da se nađu na mjestu koje
im pripada. Ja sam napravio sve što je u mojoj moći , a na vama je sada gospodo
vinari da se sami uključite i da svi zajedno dobro odradimo ovaj zadatak te
ostvarimo dobar rezultat. Do kušanaj u London vaš Ivo Ivaniš.
To su bile za , sada gotovo davnu 2003
godinu,proročne riječi, moje malenkosti, koje su objavljene i istog trenutka od
gotovo svih, zaboravljene.Budući da nije bilo dovoljno uzoraka vina iz ove
regije, ja nisam otišao u London kušati vina. Međutim , bio je jedan vinar, idealista i
samotnjak kao i ja, koji me je poslušao i poslao svoja vina u London. Svi naravno
znate o kome je riječ, o legendi hrvatskog vinarstva, Ivanu Enjingiju.
Sve ostalo je povijest. Ali moram reći ,
da nažalost, njegov uspjeh nije nimalo iskorišten. Mi hrvati kao i uvijek, ne
želimo svom bližnjem ništa dobra. Uspjeh ,kojeg je Enjingi postigao, je postavi
cijelu regiju srednje i istične Europe na vinsku mapu svijeta. Što su o tome
pisali naši vinski novinari, gotovu ništa.On , međutim ponovno slijedeće godine
šalje vina i ponpvno osvaja visoka opdličja, srebrene medalje. Svi ostali sjede
doma. Onda on prestaje slati vina i tada nastaje jedna rupa , do 2009 godine,kada
se pojavljuje Bodren, druga legenda hrvatskog vinrsta.Dan danas svi i šalju
vina u London, ali smo mi u usporedbi sa Slovencima izgubili prednost koju smo
imali. Oni su u međuvremenu dobili status vinarske zemlje na natjecanju a , mi
je još uvijek dijelimo sa ostalima, sramota, ali što da se radi ,takvi smo mi .
Nadam se da će možda ove godine Hrvatska dobit status zasebne zemlje , jer to i
zaslužuje. Ja sam još jedan puta napravio nešto malo po ovom pitnju i 2009
pozvao predsjednicu žirija za Hrvatsku Angelu Muir, da posjei sajam vina u
Esplanadi. Tada smo održali do sada prvu i jedinu slijepu degustaciju vina od
plavca malog.I na kraju bih samo želio reći da mi ne trebaju lovorike , ali
želim da se istian zna.Meni ne treba žiri iz Londona da spoznam kvalitetu
Enjingijevih vina , da bih se kao neki,koji je u svojoj knjigi pisao pod
naslovom “ Zašto ne volim Enjingija “, u svojim recenzijam restora , oprvdavao
ako je Venje bilo u vinskoj karti.
Nema komentara:
Objavi komentar