Jedan poznati proizvođač
kave , vrhunske kvalitete, svoju je najbolju mješavinu pakirao u posebne kutije koje su se pravile od
specijalne kombinacije platna, drva i bakra. Kupci njegove specijalne mješavine
bi tu i tamo otkrili da kava ima nekakav čudan miris i okus, kava bi poprimila miris kutije u kojoj
je bila pakirana. Kupci ipak nisu mogli odoljeli njenoj privlačnosti i ljepoti
nego su i dalje ludo kupovali kavu .
Uspjeh njegove kutije ja
ponukala i ostale proizvođače kave da i oni pakuju kavu na isti način. Međutim
kada su svi počeli koristiti istu kutiju na tržištu se je pojavilo 5 do 10 %
kave koja svojim mirisom nije mirisala na kavu nego na kutiju u kojoj je bila
pakovana. Kada su trgovci sa sigurnošću dokazali da je uzrok promjeni mirisa , kutija
i kada su kupci počeli vraćati kavu koja
nije bila dobra ,do tada slavna, kutija je nestala sa tržišta i završila u
muzeju. Novi materijal za kutije je postao sintetički ,sterilan i bezmirisan.
Materijal koji nije moga negativno utjecati na miris i kvalitetu kave. Logičan
slijed stvari, zasigurno će se složiti svi čitatelji ovih kolumne, ali će se u
istom trenutku zapitati kakove veze ima ova kutija za kavu , sa vinom.
Odmah da vam kažem, ova priča
je potpuni plod moje mašte, ali se nešto jako slično događa vinu.
U slučaju vina nije riječ
o boci u koju se ono pakira nego o čepu koji je zatvara .
Ovdje je,naravno, riječ o
materijalu koji se koristi za izradu čepova a , ne o čepu kao proizvodu koji se
koristi za zatvaranje boca. Dakle, riječ je o plutu, koje se trenutno koristi
kao glavni materijal za izradu čepova za vino.
Pluto je plod hrasta
plutnjaka koji prvenstveno raste u Europi te ga najviše ima u Portugalu gdje se
proizvodi više nego pola svih čepova svijeta On se već stoljećima koristi kao
materijal za izradu raznih vrsta čepova a , posebice čepova za vino.
Međutim prije nego počnem
o načinu izrade čepova prvo bih htio objasniti ulogu čepa u čuvanju i zrenju
vina. Jako dugo se vodi polemika u vinskom svijetu o tome što je uloga čepa i kako on utječe na vino.
Plutu se pripisuju velike
zasluge za dobro i optimalno zrenje vina pa čak i to da neki tvrde kako čep od
pluta glede svoje poroznosti, polagano propusta zrak te time poboljšava zrenje
vina. Ovo je najvjerojatnije najveća glupost koja je ikada izrečena o vinu a ,
ona se nažalost još uvijek može čuti u krugovima vinoljubaca. Jer da je ovo
doista istina onda bi svi šampanjci i ostala pjenušava vina vrlo brzo ostali
bez ugljičnog dioksida te postala mirna vina , što naravno nije slučaj.
Dakle zaključak je da , čep
jedino i isključivo služi da spriječi vino da dođe u kontakt sa zrakom te
oksidira i postane ocat.
Pluto je odbačena kora
koja se nalazi okolo nove kore na hrastu. Za proizvodnju čepova koristi se kora
od najdonjih 2 metra stabla. Prva berba je kada hrast dostigne starost izradu
12 i 18 godina sa time da je svaka sljedeća berba nakon 9 godina. Tek treća
berba može biti korištena za proizvodnju čepova. Ovo nas dovodi do računa koji
kaže da hrast mora rasti između 30 i 36 godina da bi se po prvi puta njegova
kora mogla koristiti za izradu čepova. Nakon berbe kora se kuha te nakon toga
suši. Kako, kvaliteta kore same tako i način obrade uvjetuju kvalitete čepa.
Čepovi se mogu praviti iz jednog ili
više komada pluta. Postoje 6 različitih kvalitetnih kategorija čepova.
Ukoliko se pluto ne
obradi dovoljno pažljivo u njemu se stvori kemijski supstancija, koja se zove
TCA koja uzrokuje kvarenje vina. Tako je na primjer prošle godine jednom od talijanskih
vinara , proizvođaču čuvenih Barolo vina, cijela berba propala zbog čepova. Čepovi su bili
zaraženi sa TCA koji je onda zarazio vino. Upravo je TCA ponukao vinare a,
pogotovu one iz novog svijeta da koriste alternativne materijale i to u prvom
planu plastiku. Tako se veliki dio vina za brzu upotrebu zatvara sa plastičnim
čepovima. Velike vinske kuće poput Penfoldsa , Rosemounta, Galla, Vina San
Pedro, za nabrojiti samo neke, već duže vrijeme koriste plastiku za njihove
čepove. Čak je Australski Penfolds jedan dio svojih boljih crvenih vina začepio
sa metalnim navojnim čepom što i nije neko veliko čudu glede činjenice da se
oni već duže vrijeme koriste na jugu Španjolske.
U vinskoj pokrajini
Jerez, domovini sherry vina, naveliko se koriste navojni čepovi. Tako je
naprimjer jedan od najboljih sherrya tipa Manzanilla “La Quita” zatvoren ovakvim čepom. Ja osobno
sam dosta ovog vina popio i mogu vam reći da mu ništa nije falilo, dapače vino
je izvrsno.
Britanski vinski pisac
Hugh Johnson , koji slovi za najboljeg i najutjecajnijeg vinskog pisca svijeta,
u svom najnovijem izdanju “Pocket Wine Guide” zauzeo se je za promociju
alternativnih čepova. U knjizi koja izlazi već 26 godina za redom i prodaje u
oko 7 miliona primjeraka širom cijelog svijeta on kaže: “kupite vino za
svakodnevnu upotrebu od onih vinara koji su hrabri i koriste moderne čepove”.
On također u istoj knjizi dalje govori “Moguće je da čep od pluta igra ulogu u
sporijem starenju i zrenju vina, ali za vina koja trebaju biti svježa i voćna
koristimo onda navojne čepove”.
Statistike je pokazala de
je trenutno 20 % vina, koja se prodaju na Britanskom tržištu, začepljeno sa
sintetičkim čepovima. Dakle vrijem je da se i mi kako kupci tako i vinari,
zapitamo koji je čep bolji i kada kojeg koristiti.
Čemu se onda toliko
truditi u vinogradu i podrumu da bi potom dopustili čepu da nam upropasti svaku
deset bocu vina koju smo sa ljubavlju napravili. Mukotrpni rad vinara i čokota
loze te ni vino samo, kao plod njihovog
truda, to ne zaslužuju.
Zato, recimo i mi zbogom
prošlosti te se okrenimo budućnosti i koristimo alternativne čepove, ako za
ništa drugo onda , za dobrobit vina samog , jer ono to i te kako zaslužuje.
Još i dan danas oko 3%
vina, u bocama začepljenim prirodnim
plutnenim čepovima, miriše po čepu i
nije za konzumaciju. Iako je u svijetu veliki porast upotrebe alternativnih
čepove za vino , još uvijek se vodi velika borba između pobornika plutnenog
čepa i onih koji zagovaraju druge materijale.
Pobornici drugih materijala, a
pogotovu aluminijskih navojnih čepova su u velikom broju vinari tzv. Novog
svijeta , ali im se polako pridružuju i vinari starog kontinenta. Veliki broj
vina, pa i onih najboljih, koji mogu odležati i nekoliko godina, vinara Novog
Zelanda je začepljen aluminijskim navojnim čepom. U europi najveći potrošači
navojnih čepova su vinari iz susjedne nam Austrije, ali neki od njih koriste i
čepove od stakla, npr. Loimer iz vinske regije Kamptal.
U Francuskoj pak svoja
vina iz pokrajine Chablis , navojnim čepom čepi renomirana vinarija Laoruche,
za spomenuti samo neke. Čak sam nedavno čuo da je i Chateau Margaux dio svog
drugog vina Pavillone Rouge iz berbe 2003 začepio sa Stelvin
navojnim čepovima. Dakle izgleda da je navojni čep na dobrom putu da pomogne
vinu i nadam se da će i kod nas doživjeti uspijeh. Za sada se samo pojedinci
usuđuju svoja dobra vina začepiti na ovaj način i potrebno ih je napomenuti i
pohvaliti. To su legenda hrvatskog vinarstva Ivan Enjingi i novak sa jasnom vizijom
vinarija Bolfan Vinski vrh. Na nama je čekati i vidjeti tko će ih slijediti.
Nema komentara:
Objavi komentar