Festival  Vina i gastronomije Dubrovnik 2012

Festival taštine

Cijenjeni čitaoci mojeg bloga, dugo sam razmišljao, da li il dA napišem ovaj tekst. Naime , jako je lako druge kritizirati i ukazivati na njihove greške, ali ima nekih stvari koje se , za dobrobit svih nas moraju reći pa iako one nisu lijepe za čuti. Istina je uvijek najbolnija i ja se iskreno nadam da će oni o kojima ću u daljnjem tekstu pisati, razumjeti da svrha teksta nije njih osuditi , nego ih potaknuti da dobro razmisle o onome što rade. Nisam mislio spominjati imena , jer će oni među vama, koji budu željeli , vrlo lako doći do imena osoba o kojima je riječ, ali ipak bolje razmislim potrebno ih je spomenuti. Dakle o  čemu se radi? Već treći put za redom se ovaj događaj organizira u Dubrovniku i za njega se potroši neki novac. Koliko točno , ne znam niti me zanima, ali mi je jako žao da se je on potroši. Naime, ovaj događaj se svodi na osobnu promociju nekoliko gospara iz Dubrovnika, a ponaosob gospodina,  Milana perića pročelnika Upravnog odjela za poduzetništvo, turizam i more Grada Dubrovnika. Ovaj je festival po sebi samome, ako se uzme u obzir njegovo ime, poseban i jedinstven u svijetu. Naime, prošle godine prvi dan izložbe vinari nisu smjeli otvarati vina i ponuditi ih posjetiteljima de ih kušaju, a onda su slijedećeg dana organizatori zaboravili nabaviti prikladne čaše za njihovo kušanje. Ove godine pak je prisutnima bilo dozvoljeno kušati vina nekih cca. 20tak minuta, da bi onda gospodin Perić kušanje abruptno prekinu kako bi se održalo predavanje o koktelima.

Prvog dana sam bio samo na kratko jer nitko od vinara nije bio prisutan te sam prisustvovao dijelu izlaganja dvojice stručnjaka. Prvi stručnjak na čije je izlaganje već bilo u tijeku kada sam stigao , bio je gospodin Petar Žuvela , i odnosilo se je na menue dubrovačkih restorana. Po sebi interesantna i zanimljiva tema, ali način na koji je odrađena je po mome mišljenju bio pogrešan. Voditi računa samo o tome da li je i koliko gramatičkih grešaka bilo u menu. Ili pak ,da li koristiti naziv pasta ili tjestenina je potpuni promašaj. Ali eto ,oni iz organizacije su to smatrali kao važnom temom za ovakav skup. Potom kao gost izlagač se pojavljuje gastronomski arheolog gospodi Veljko Barbieri. Osobno nemam ništa protiv gospodina i njegovog vrlo interesantnog istraživačkog rada na polju dalmatinske kuhinje, ali gospodo , posjetitelje restorana ne zanima povijest onoga što je na tanjuru , nego kakav je okus tog jela i da li je to što je na tanjuru dobro i lijepo za konzumiranje. Posjetitelji restorana, koje zanima povijest gastronomije, će kupiti knjigu i pročitati je, pa je po meni ova tema totalan promašaj za ovakav skup , čija ideja vodilja je poboljšanje gastronomije našeg slavnog i u svijetu poznatog Dubrovnika. Toliko o prvom danu. Drugi dan ponovno ista priča. Rasprave na temu plaćanja osoblja zaposlenog u ugostiteljstvu. Dio na papir dio na crno i tako dalje. Dobra tema za porezne inspektore i zaposlenike ministarstva financija ali ne za ovaj skup. Napokon svijetla slika u svom ovome jadnom teatru osobnih taština bila je izlaganja trojice vinara. O vinima, Konavala govorio je Andro Crvik, o Pelješca, legenda tamošnjeg vinarstva Frano Miloš i o Korčule s naglaskom na grk, gospođa Cebalo. Potom slijedi izlaganje mladog sommeliera, ime sam nažalost zaboravio. Mladi gospodin je pokazao sve samo nije ono što bi sommelier trebao i ima jako puno za učiti ili , ukoliko zna a, nije u stanju to prenijeti, onda neka se nauči kako treba govoriti. Predavanje o koktelima , zbog kojega je kušanje vina naprasno prekinuto je bilo korektno, ali nije trebalo ići na štetu vina i vinara. Festival završava sa ručkom koji su pripremile kuhinjske brigade hotela i restorana Dubrovnika. To je ujedno bio i najposjećeniji dio dvodnevnog događanja za kojeg su malobrojni posjetitelji , ovog tužnog festivala, pokazali veliko zanimanje. Posjeta i zanimanje za ovaj događaj su bili ispod svakog nivoa. Prvi dan da nije bilo učenika ugostiteljske škole dvorana bi bila gotovu prazna. Drugi dan ista slika, nekoliko posjetitelja , među njima veliki broj izlagača i to je to. Dakle što na kraju navesti kao zaključak . dubrovnik i njegova gastronomska scena je na vrlo niskom nivou u usporedbi sa ostatkom obale. Ljudi koji određuju kvalitetu i koji žele brendirati dubrovačku gastronomiju su ljudi koje je definitivno vrijeme pregazilo i koji nisu spremni da pogledaju u budućnost nego se konstantno vračaju u prošlost. Stalno čujemo da nam je profil gosti loš, da malo troše, da je prije bilo bolje. Gotovo nikako da čujem nekoga da se je upitao a , što to mi nudimo da bi oni potrošili više. Na kojem se nivo nalazi naša ugostiteljska ponuda u usporedbi sa Europom, u koju uskoro ulazimo. Kakav nam je odnos cijene i kvaliteta, koliko smo inovativni , koliko je raznolika ponuda naših restorana i kafića. Ne možemo stalno i jedino govoriti , da nigdje na svijetu nama bolje ribe od naše i da vrlo jednostavno pripremljena vrijedi tu cijenu za koju se prodaje. Da se naša vina mogu mjeriti sa najboljima na svijetu i da su na čin na koje se služe i cijene za koju se nude također u redu. Osobno se pitam , zadnje vrijeme sve češće i češće, zašto turisti u opće dolaze , kad pogledam što im nudimo i što im nudi ostatak svijeta. Da je dio naših namirnica jako velike kvalitete to stoji, ali naša gastronomija ja u povojima i upravo ovakva događanja bi trebala biti namijenjena da se ona poboljša, ali izgleda da ovdje u Dubrovniku to nije pravilo a , ni cilj. Na kraju još samo , šteta novca koji je potrošen za ovaj događaj, ovo je jednostavno , sramota. 

Slike govore više od milion riječi.