Vinska karta Dubrovački vjesnik 11.03.2003

Sa nestrpljenjem sam prošlog ljeta očekiva pompozno najavljivano otvaranje vinskog bara Razonoda u sklopu luksuznog Pucić Palac hotela. Odmah po otvaranju sam sa znatiželjom i velikim očekivanjima posijetio prije spomenuti ugostiteljski obijekt. Najave i reputacija lanca hotela su mi rodili nadu da ću napokon i u Dubrovniku moći popiti času dobrog vina u lijepom ambijentu posluženog u pravoj časi . Po ulasku u vrlo ugodno namješteni i dizajnirani etablisment sa nestrpljenjem sa zatražio vinsku kartu. Dok mi je ljubazno i sa smiješkom na licu barmen prilazi s u koži uvezanom karto stvorila mi se je slika kako ta karta izgleda. Vina poredana po boji , godini , proizvođaču, regiji, sa detaljnim opisima njihovih okusa i mirisa. Pred očima su mi se redale stilskim slovima ispisane stranice gdje sam mogao naći detaljan opis vina koji mi je i prije nego bi ga kušao već okusom bio poznat. Lista je počinjala sa laganim bijelim vinima kao najboljim mogućim pratiocem naših toplih ljetnih večeri. Vina poredan po sortama i regijama. Počevsi sa sjeveroistoka Hrvatske krećući se prema zapadu kartu su krasila vina od graševine, rizvanca, rizlinga, sauvignona i chardonaaya ta da bi se pri ulazu u Istru pojavila kraljica malvazija. Naravno na svom putu prema jugo nazaobilazna žlahtina nas je čekala na Krku da bi nas na anšem putu ka najdubljem jugu, vugava uputila ka grku i pošipu. Nakon toga su zablistala svojom privlačnom bojom, te zamamljivim i zavodljivim voćnim araomama rose vina ili kako ih mi u hrvatskoj zovemo opoli.Vina koja su napravljena da nam ublaže žeđ tijekom nesnosnih vrućina te da nas posijete da nakon njih ponovno dolazi jesen i zima koja su stvorena za užitak u crvenim vinima. Potom su spektar karsila crvena vina od plavca , babića, terane, merlota, cabernetam, pinota crnog i naravno zweigelta. Kartu se pri samom kraju krasili fini pijenušci od žlahtine sa juga i chardonaaya sa sijevera da bi kraj ostao rezerviran za neprikosnovene careve, dezertna vina. Prošeci te predikatna vina od garševine i plavca su stavili točku na i i pompozno zatvorili kartu koja bi zadovoljila i njizbirljivijeg vinoljupca i poznavatelja vina. “Izvolite gospodine, vinska karta” iz sna me probudi ljubazni glas barmena. Vidljivo uzbuđen sa nestrpljenjem sam otvorio kartu. Jedan za drugim su se redali razočarenja. Nema opisan, nema slijeda, nema sistema, nema kostura katrt. Iključivo suho pobrojavanje vina i cijena. Moram priznati da su vina bila poredana po boji i to bi bilo sve. Razočaran i ponovno deziluzioniran pomno sam pregledao kartu te se nakon nekoliko vremena odlučio za vino koje bih htio probati. “Čašu Vugave od Lipanovića molim” rekao sam barmenu. “Oprostite gospodine, ne točimo na čaše jer je to zakonom zabranjeno” , odgovorio mi je ponovno vrlo ljubazno mladi gospodin sa druge strane šanka. Odmah mi je na pamet palo naš krsni zakon o vinu koji to naravno zabranjuje. Jer naravno, po našim zakonodavcima vino ne treba promicat i publici nuditi jer je ono samo od sebe dovoljno poznato i ustaljeno kod naših potrošača. Naravno da je ova kostatacija ravna najvećoj gluposti koju sam do sada izrekao glede vina. Izjava maldog gospodina me je ipak malo iznenadila jer sam znao da se radi na promjeni vinskog zakona, koji nam u ovom ternutku i nije baš na čast, te da se u tom istom zakonu ta stavka mijena, što je za svaku pohvlau. Glede ovoga,mislio sam da su vlasnici bara u dogovoru sa nadležnim ogranima a, sukladno sa nadolazećim promjenama dogovorili da mogu točiti vina na čaše. Međutim ,ja sam zaboravio da kod nas nažalost ne postoji niti malo fleksibilnosti i susretljivosti birokratskih instanca koje ovakove dozvole izdavaju. Htio bih napomenuti da ni u velikom broju zemalja zapada nije baš lako, ali da ipak nije nemoguće ,dobiti ovakove dozvole. Ovdje je naravno u pitanju viša sila te se ovaj propust ne može pripisati gospodi iz hotela. Nakon ovog razočarenja došlo je i drugo. Naime vino koje sam hti probati nije još došlo iako je bilo na karti. Ovo smatram vrlo neprofesionalnim, iako bih odmah htio nadodati, da bih bez ikakovih prigovora prihvatio objašnjene da je trenutno ovog vina nestalo jer je potražnja bila jako velika. Usprkos prije navedenog, ideju vinskog bara podržavam i ovim putem želim inicijatorima ideje svoje znanje staviti na raspolaganje, ali bih htio reći, ukoliko nešto radite radite to dobro. Nekoliko mjeseci nakon ovog događaja čitam u lokalnim novinama da se je otvorio novi cafe bar koji nudi vina na čaše. Riječ je o cafe baru “Carpe Diem”. Naravno da nisam mogao odoljeti želji da ga posjetim. Prošle nedjelje sam sa suprugom pošo da ge vidim. Prvi utisak pri ulasku u bar me je zadovoljio. Ugodan i ukusan interijer te fina muzika su me oraspoložila, međutim kada sam pogleda kartu ponovno sam morao zaključiti, usprks tome da se nudi dosta dobar izbor vina, da karta ponovno nema ono osnovno što bi trebala imati. Dakle ako želite popiti čašu vina onda se od vas očekuje da poznate sva vina koja su na karti , što naravno nije prihvatljivo ni interesantno za etablisment koji sebe u novinama promovira i predestavlja kao mijest gdje se može popiti čaša a ne boca dobreg vina. Nažalost moram priznati da , jedino mijesto na ovim našim prostorima gdje se može popito dobro vino, koje je opisana na karti i koja je u ovom trenutku poslužena u pravoj čaš i čuvani na gotovo najbolji način koji je u ovom trenutku u svijetu prihvatljiv , te za ne zaboraviti najvažnije ,pristojnu cijenu, jest mali i skromni cafe bar “Ankora” u Cavtatu, koji nudi više od dvadeset najboljih hrvatskih vina na čaše. Na kraju bih želi napomenuti da još nigdje i u niti jednom ugostiteljskom objektu nisam vidio vinsku kartu koja je sadržavala opis vina. Gotovo je nevjerojatno ali istinito da, naši ugostitelji misle da je svrha vinske karte isključivo i jedino nabrojiti koja vina imaju i koliko ona koštaju, te da zaboravljaju da ona svojim opisima vina pomaže gostima da si odaberu vino koje oni vole. Tako je to bilo prije 9 godina i nažalost jako malo toga se je od tada promjenilo u Dubrovniku i njegovom okruženju. I dalje vinska karta služi, čast izuzetcima , kao puko nabrajanje vina koje se nude , bet opisa ali sa vrlo visokim cijenema. Ponuda vina na češe se , moram biti iskren , polako pajavljuje u malo boljim restoranima , ali je još nedostatna. Moji bezbrojni razgovori sa vlasnicima i voditeljima ugostiteljskih objekata u ovim krajevima nažalost ne donosi puno plodova. Prodaja dobrih vina na čaše je još uvijek veliki kamen spoticanja i gotovo je nemoguće uvjeriti gospodu restoratetre koliko je ona važna i potrebna. Vinske karte uglavnom slažu i savjetuju vinski trgovci, čija prva i jedina ideja je staviti ako je ikako moguće samo vina koji oni prodaju ili uvoze. Pri sastavljanju karata ne vodi se računa o jelima koja se u restoranima služe, o sezoni u kojoj se vina prodaju, nego se gleda isključivo kako što više i lakše zaraditi novce. Svi mi radimo za novce i to nije ništa pogrešno , ali treba biti profesionalac i odraditi svoj posao maksimalno profesionalno misleći na sve aspekte koji su važni pri izradi vinske karte. Moram sa zadovoljstvom priznati da se u drugim krajevima Hrvatske puno više radi na promociji vina kroz ponudu na čaše, ali isto tako mi je žao da i nema više karata koje će konzumenta bolje uvesti i objasniti im vina koja se u karti nude. Vrlo je malo restorana sa kartama u kojima su vina opisana, upravo opis vina je zvjezda vodilja gostima pri odabiru vina. Dobar i pošten opis omogućiti će gostu da si izabere vino koje bi on želio piti. Iskreno se nadam da ću ako budem ponovno pisao o ovome , za nakoliko godina, morati pohvaliti sve restorane jer će njihove karte ibit onakove kako trebaju i da će od njih imati svatko profit, vinar, ugostitelj a , ponaosob gost