Vrhunsko ili istinsko pravo vino pitanje je sad

Hrvatska ne bi bila ono što jest da se ovakve stvari ne događaju. Mi već nekoliko milenija proizvodimo vino , ali još dan danas , nismo na čisto sa nama samima, koje je vino pravo. Trenutno kod nas danas , svatko je poznavalac vina i svatko si uzima za pravo o vinu pisati i vino ocjenjivati, a ponaosob tu je jedna mala grupa ljudi koja sebi za prav daje da odlučuje dali je vino pojedinog vinara dobro ili nije i da li se to vino može staviti u prodaju. Ovu odluku , naše svete kušačke krave iz Zavoda za vinarstvo i vinogradarstvo, donose na osnovu organoleptičkog kušanje. Povod ovom mome blogu je odluka Zavoda za vinarstvo koje govori da rose Stagnum iz berbe 2011 od Frana Miloša ne može doći na tržište, jer su oni gospoda i eksperti našli za shodno organoleptički vino proglasiti ne dobrim. Naime oni su , kušajući vino ustanovili, što , po riječima  Frana ,kemijska analiza nije, da vino ima previše hlapljivih kiselina. Ja sam ovo vino do danas imao priliku kušati dva puta. Prvi puta je to bilo 14.02.2011  u Dubrovniku tijekom Festivala vina i gastronomije i drugi put je to bilo u Zagrebu na ZWGW 13.04.2011. Moja prva bilješka iz dubrovnika govori: dobra boja, malo crveno voće u mirisu, okusom fino voćno, lagano gorkasto, vrlo interesantno vino,dobra dužina, puno vini,vrlo gastronomsko, ocjena +3 od 5. Vino u zagrebu nisam opisao ali je utisak bio ponovo isti. Pomalo atipičan rose, vino koje ne bih uzeo za pijuckati ljeti na taraci, sa čime se je i Frano složi, već vino koje bih naručio u restoranu jer sam siguran da bi se pokazao kao izvrstan pratilac mnogih ribljih jela, salata i tjestenina. Prije nego sam kušao vino Frano me je upitao da mu iskreno prokomentiram ovo vino , što sam ja i učino i onda mi je on ispričao ovo što mu se je dogodilo sa vinom. Kušao sam tisuće i tisuće vina u svom životu i jedno sa sigurnošću mogu reči , a to je da rose koji sam kušao u Zagrebu ispravno vino. Istina je također da ovaj rose odstupa od velike većine hrvatskih rosea, kako stilom tako i okusnim profilom. Ovaj rose ide u ketegoriju rosea kao što je Roxanich. Vina koja su napravljena za piti uz jelo, vina koja imaju svoj osebujan karakter i ponaosob vina koja imaju svoju publiku koja ih rado pije. Dakle, ovdje se postavlja pitanje po kojoj osnovi je Komisija donijela svoju odluku. Ako su očekivali lepršavi slatkasto voćni rose , onda ovo vino to sigurno nije, ali je ipak rose i kao takav mora biti prihvaćen. Međutim nije ovo prvi put da kušam vina na čijim etiketama stoje oznake koje ne odgovaraju sadržaju. Osobno mislim da bi trebali odustati od sistema kategorizacje vina koja se primjenjuje u Hrvatskoj i prihvatiti model geografskog podrijetla kao i u većini vinskih zemalja svijeta. Ili ako želimo kopirati velike francuze neka kriterij bude isti kao iza Grand Cru Classe iz davne 1855  www.crusclasses.com  , a to je cijena koju vina postižu. Povijest je pokazala da su se natpisi na etiketama mijenjali iz godine u godinu a, da je kakvoća vina bilo gotovo ista, naravno sa razlikom utjecaja berbe, kao što je i normalno. Najbolji primjer je Pošip Grgić koji je godinama bio vrhunski da danas više nije. Kakvoća, stil vina i vinogradi odakle vino dolazi su do danas ostali isti, pa se pitam zašto se je to dogodilo. Ista stvar se dogodila i sa Plavcem Malim od istog vinara. O Stagnumu Franaovom da i ne govorimo. I moglo bi se još primjera naći. Dok na drugu stranu neka vina sveke godine ponovno dobivaju epitet VRHUNSKOG VINA iako u usporedbi sa prije navedenim vinima to ne zaslužuju. I kako reagira  hrvatska vinska pisana riječ. Ona šuti jer je uglavnom piše o onima koji za to dobro plaćaju. Istina uvijek pobjeđuje , u to sam potpuno uvjeren i jedini problem je što to dugo traje. Ja sam uvjeren da među vama koji vino istinski volite i o njemu pišete ima dosta vas koji mislite kao i ja. Ja veliku većinu vina o kojima pišem kupujem i plaćam svojim novcem, tako da se ne moram bojati ovo reći , jer bih sutra možda ostao bez prihoda. Ali ovim putem bih pozvao one među vama svjesne i poštene da se jednom za vazda pokrenemo i pomognemo istinskim vinarima , koji se cijelu godinu trude da naprave pravo vino i time obogate naš život. Oni to zaslužuju i mi to moramo podržati. Na kraju bih još dodao da nam je to moralna i ljudska obveza i da vinari, ali naravno oni istinski i pravi , to od nas i očekuju.

P:S.ovaj blog je podrška jednom od moja dva vinska prijartelj , istinska vinara i umjetnik.