Motovunština koljevka Terana

Dan uoči ovogodišnjeg Vinart Grand tasting održana je degustacija Terana iz Motovuna i Kaldira pod dirigentskom palicom Sandija Parisa, prvog pobjednika natjecanja hrvatskih sommeliera a, sve to u organizaciji Saše Špiranca i njegove ekipe.

Degustacija je započela sa osvrtom na povijesne činjenice koje govore o važnost Terana kako kao sorte tako i za razvoj vinogradarstvo Motovunštine. Stari zapisi svjedoče da je carica Livija, supruga cara Augusta doživjela duboku starost 82 do 86 godina po tadašnjim izvorima, zahvaljujući tome da je pila vino od Terana. Što su ujedno i prvi zapisi vezani uz , kako su ga tada zvali, ljekovito vino iz Istre. To isto ljekovito vino se kasnije izvozi i u Beč za vrijeme  Austro Ugarske  i na dobrom je glasu. Koliko je važan i značajan Teran na istarskom poluotoku govore nam i dva sljedeća podatka.

U vrijeme Austro-Ugarske monarhije dvije sorte koje su bile najvažnije u istri  i koje su imale poveznicu, što bi mi danas nazvali s geogrefskim podrijetlom odnosno terroirom su Motovunski Teran i Bujska Malvazija.

Prije filoksere je u Istri bilo zasađeno 33000 ha. samo s Teranom, što je više nego današnja sveukupna površina pod vinogradima i cijeloj Hrvatskoj. I taj podatak nam govori dosta i o sorti samoj. Naime Teran je jako rodna sorta i u povijesti se je , pa moglo bi se reći sve do unazad 20ak godina uglavnom koristi za masovnu proizvodnju jednostavnih i nekarakternih vina. Vina su se uglavnom nisu prodavala u bocama nego rinfuzno i koristilo se je kao svakodnevno vino širokih masa. Međutim pojavom novih generacija vinara i pristup radu sa Teranom se mijenja. Drastično se smanjuju prinosi i posvećuje se puno više pažnje radu u vinogradu. Dobrom kontrolom količine lisne mase postižu se optimalna fonološka zrelost a, ponaosob se kontrolira zrelost tanina koji u ovoj sorti mogu biti problematični. Što se pak vinifikacije tiče i tu su napravljeni veliki iskoraci. Upotreba hrastovih bačava, kako malih tako i velikih te obavezna malolaktička fermentacija, bilo spontano bilo isprovocirano doprinijeli su mekoći vina. Također se eksperimentira i sa prosušivanjem grožđa, kako na trsu tako i u gajbama na slami što pak rezultira vinima drugačijeg stila i vinima sa malim ostatkom neprevrelog šećera.

Zašto su Motovun i Kaldir toliko značajni  za Teran i Motovunštvinu objasnio nam je Sandi u uvodu priče o teranu i mikroklimatskoj važnosti Motovunštvine za njega. Naime klimatološki gledano Motovunština je mix mediteranske i kontinentalne klime a, to se očituje vrlo velikim razlikama temperature tijekom dana i noći. Tijekom ljetnih dana temperatura dosegne 35°C pa i čak 40°C dok tijekom noći može padati i ispod 20°C. Ovu veliku temperaturnu razliku uzrokuje hladni zrak sa Učke koji dolinom rijeke Mirne  dolazi do Motovuna. Što se pak sastava zemljišta tiče u Motovunu je bijela zemlja sa dosta gline dok je oko Kaldira bijela zemlja sa dobrim udjelom pliša. Vinogradi su uglavnom manjih površina i rasprostranjeni su na različitim nadmorskom visinama i to uglavnom između 150 pa do 400 metar iznad mora. Upravo ova altitudna raznolikost omogućava vinarima, jer svi imaju poneki vinograd na ovim visinama, da gotovo svake godine mogu napraviti dobro vino miješanjem vina sa različitih pozicija. Starost vinograda varira između 10 godina pa sve do 60 godina. Motovunština ima ukupno 180 ha. vinograda a od toga 100 je zasađeno Teranom, 60 Malvazijom i 20 svim ostalim sortama. Ovaj podatak nam govori sam po sebi koliko je Teran važan za ovo vinogorje.

Što se pak osnovnih organoleptičkih karakteristika Terana tiče može se reći slijedeće:

-boja je jako intenzivna i crveno ljubičasta te jako dugo zadržava upravo te ljubičaste tonove što je tijekom slijepih degustacija otežavajuća okolnost pri određivanju starosti vina.

-karakterističan miris Teran je određen dominacijom svježeg malog crvenog voća, ponaosob trešnje, višnje , ponekad i malina, te ponekad i laganih đemastih tonova.

-okusom dominiraju trešnje i višnje te vrlo visoke kiseline koje vinima daju svježinu i dugovječnost i pitkost

Tijekom degustacije kušali smo 10 vina od 5 vinara iz različitih berbi iz perioda od 2018 pa sve do 2012 godine. Vina su različitih stilova i filozofija vinara ali svo grožđe dolazi iz vinograda sa pozicija Motovun, Kaldir i Brkač.

Bertoša Teran 2018 12,5%                          90

Uzorak iz tanka, berba početkom 10og mjeseca, bijela zemlja, 7 dana maceracije godinu dana zri u malim hrastovim bačvama od 225 litra, 100% malolaktička fermentacija, Motovun.

Mlada lagano boja nema je baš puno, miris je tipično Teranski, trešnje i višnje, čist, lijep i svijež miris sa laganim notama vanilije i mirodija, malo zemljanih tonovi i fina mineralnost, stajanjem u čaši se otvara, okus započinje svježim malim crvenim voćem, ponaosob trešnje, oblo i sočno, mekani tanini, svježe kiseline sa puno dužine i lijepim balansom, mlado vino, završetak tipičan Teranski, trešnje

               Bertoša Teran 2017 12,1%                          88/89

Berba početkom 10og mjeseca, bijela zemlja, 7 dana maceracije godinu dana zri u malim hrastovim bačvama od 225 litra, 100% malolaktička fermentacija, Motovun.

Manje boje nego prethodno vino, u nosu je vino zatvoreno, manje ekspresivan miris, mineralno, maline, duhan i lagane note katrana, manje voćno u usporedbi sa prethodnim vinom, treba mu vremena da se otvori, mirodije i grožđica, okusom je vino čvršće i mineralnije, trešnje, ,obli tanini, svježe kiseline vrlo užitno za sada piti.

               Valent Teran 2018 14,7%                           89

Jedan dio grožđa se prosušuje na trsu nakon 20 dama maceracije odležava u malim i velikom bačvama koje se onda miješaju i nakon vremena provedenog zajedno u tanku ide u bocu, ovo vino je uzorak iz tanka, nije još napunjeno , krajem godine ide na tržište, Motovun.

Jako puno boje, tamna crveno ljubičasta ide prema gotovo crnoj boji, miriše na prokuhano crveno voće, vanilija, suhe šljive, višnje, mirodije, griotte desert bombon, u početku vino je svježe s puno trešnje zreli tanini i mekane kiseline, dobre dužine, vrlo pitko i užitno, piti sada ali može još koju godinu, mirodijski i uzbudljiv završetak.

               Valent Teran 2017 14,%                             88

Jedan dio grožđa se prosušuje na trsu nakon 20 dama maceracije odležava u malim i velikom bačvama koje se onda miješaju i nakon vremena provedenog zajedno u tanku ide u bocu, Motovun.

Malo manje boje nego prethodno vino, miris je lagano zreo, mocca, tamna čokolada, duhan, tamno voće i zemljani tonovi, višnje i kupine, lagano ide prema Amarone, malko tvrd prvi kontakt sa ustima , lagano se osjeti alkohol, tamno voće, gorka čokolada, jaki tanini, dobra dužina, lagano se sjeti alkohol, poprilično sazrelo, sada piti, pravi primjer vina za piti uz jelo.

               Fakin Teran Il Primo 2017 14,5%                   91/92

Ručna berba, grožđe dolazi samo iz vinograda koje nosi naziv Flamino, maceracija 21 dan , dvije godine odležava u barrique bačvama, Motovun.

Puno mlade boje, tamna crveno ljubičasta boja, intenzivan miris, vanilija crno voće, trešnje, suhe šljive, papar, duhan, mirodije i lagane zemljane note, okus je zaobljen, puno voća, trešnje, maline, kupine, izrazite voćnosti, lijepe kiseline, zaobljeni i kremasti tanini s puno dužine i svježine, čist i lijep završetak, top Teran, mlado i vrlo gastronomsko vino.

               Fakin Teran Michel 2015 16,5%              92

Iz vinograda zasađenog 1972 godine, ručna berba 29.09.2015, grožđe se suši 50 dana na slami u kašetama, 60 dana maceracije i fermentacije nakon toga 2 godine u staroj hrastovoj bačvici 10 grama neprevrelog šećera, nije bilo na tržištu, napravljeno 300 boca, ima za kupiti u vinariji. Ovo vino je inspirirano završnim radom Marka Fakina na studiju vinarstva. Naime rad je bio ustanoviti koje metode prosušivanja Terana su najbolje i  sušenje na slami u kašetama se je pokazao kao najbolja.

Puno boje sa laganim tonovima evolucije ali još uvijek mlada, bouquet je mineral i mirodijski, papar, crno voće, duhan, suhe šljive, vanilija, karamela, timijan, nar, stari sir i lagano animalan ton, okus je obao i lagano slatkast, passito, grožđica , gorka čokolada, obli tanini, svježe kiseline, punog okusa, sočno s lijepim notama evolucije, dugačkog i sočnog završetka, već se može piti ali može još godinama naprijed, vrlo interesantno vino za gastronomiju.

               Tomaz Teran Barbarossa 2016 14%                  91

Selekcija najboljeg grožđa, prinos 1 kg. po čokotu, 25 dana maceracije, 2 godine u malim i velikim bačvama, 3 mjeseca u tanku i potom punjenje u bocu, Kaldir.

Mlada  crveno ljubičasta boj i ima je puno, mirisom dominiraju trešnje, svjež, živahan i čist bouquet, maline , fini utjecaj hrasta, elegantan i kompleksan miris, u okusu je vino sočnog i oblog početka, svježe kiseline, obli tanini, puno voća, višnje i trešnje, elegantno se osjeti i drvo, tanini su još dosta naglašeni, vino je mlado i treba mu vremena da se razvije ,klasičan bogati Teran.

               Tomaz Teran Barbarossa Superior 2017 16%        91/92

Prva berba i tek punjeno u bocu , dio grožđa se prosušuje na trsu a, dio na slami u kašetama, grožđe dolazi 70 % sa pozicije Brkač i 30 % Kaldir, duga maceracija, 2 godine u velikim i malim bačvama , nakon toga sljubljivanje u tanku i punjenje u bocu.

Više boje nego prethodno vino, bouquet ja lagano herbalan u početku, zemljani tonovi, suhe šljive i višnje, plavi sir, lagano reduktivan u ovom trenutku, treba mu vremena da se otvori, na početku okus ja obao i sočan s lagano slatkim impresijama, vrlo voćan, dobro se osjeti utjecaj bačve, kava, mocca, tamna čokolada, vanilija, tanini su zaobljeni i kiseline su svježe, treba vremena da se utjecaj drva bolje integrira , mlado.

               Benvenuti Teran Anno Domini 2016 13,5%           92

2016 je bila , što bi se reklo, školski idealna godina, branje je bilo polovicom desetog mjeseca, 20 do 25 dana maceracije , 2 godine zrenja u velikim bačvama, 100% malolaktika, Kaldir

Puno boje , mlada crveno ljubičasta, elegantan miris, tipično Teranski, puno trešanja, čist i iskren, lagano mirodijski, duhan i papar, zaobljeno i sočno na početku, puno voća, obli tanini i svježe kiseline, krasan balans, mineralnost, jako dugačkog završetka, čisto lijepo i vrlo pitko.

               Benvenuti Teran Anno Domini 2012 14%             93/94

2012 je bila ekstremna godina ali u pozitivnom smislu, jako sušna također, berba je bilo nikad ranija odmah na početku desetog mjeseca, 20 do 25 dana maceracije , 2 godine zrenja u velikim bačvama, 100% malolaktika, Kaldir

Jako puno boje koja je još uvijek jako živahna, krasan miris, zreo i elegantan, trešnje, mineralnost, lagano cvjetne arome, , šumske ljubičice čist i iskren miris, sočan i zaobljen početak, svježe voće, trešnje, elegantan i snažan u isto vrijeme,, perfektan balans, obli tanini svježe kiseline, vrlo dugačko, još uvijek vrlo živahno, iznimno pitko sa puno finesa, može još dosta godina podnijeti, top Teran.

Sandi Paris, KlaudioTomaz, Albert Benvenuti, Nikola Fakin, Saša Špiranec, Valter Valenta, Robi Bertoša, Nikola Benveniti.

BOŠKINAC- bura, loza i čovjek

Obiteljska tradicija proizvodnje vina, Borisa Šuljića-Boškinca  i njegove obitelji, seže do deset generacija unazad, iako kao mali nije baš volio rad oko vinove loze, naime dok su se ostali vršnjaci kupali on je morao sa ocem raditi u vinogradu, ipak je odlučio istu nastaviti.

Naime , nakon zlatnog doba vinarstva, kako otoka Paga a, moglo bi se reći i ostatka Dalmacije, koje je bilo između dva rata i koje je nastalo kao odgovor na filokseru koja je poharala vinograde okolnih država i velike potražnje vina na Europskom tržištu, pojavom te iste bolesti na otoku, dolazi do laganog ali konstantnog pada uzgoje vinove loze na otoku. Još kao mali, sjeća se da je sa ocem išao u Sloveniju prodavati vina ali onda dolazi turizam i vinogradarstvo polako ali sigurno odlazi u drugi plan.

Boris ipak 2000 godine odlučuje zasaditi novi vinograd. Prije toga je istraživao koje su se sorte prije uzgajale na otoku, ali je uspio, u dovoljnim količinama, naći samo lokalnu sortu Gegić, koju je i zasadio.Za ostale koje su gotova u potpunosti nestale , nažalost nije mogao naći dovoljno plemki za napraviti sadnice koje bi ekonomski bile isplative. Međutim njegova ideja za sadnju vinograda je bila inspiriran vinima iz Bordeauxa i zato  je odlučio zasaditi internacionalne sorte i to ponaosob Cabernet Sauvignon i Merlot. To je i napravio tijekom 2000te i 2001ve godine. Zasađeno je ukupno 5 ha i to sa uglavnom već spomenutim sortama i u manjem broju Chardonnayom i Sauvignon Blancom.

Vinogradi se nalaze na sjeverozapadnom i jugoistočnom dijelu, pri vrhu, Novaljskog polja na 40 do 50 metara nadmorske visine , na pola puta između Novalje i Stare Novalje, na južnim padinama otoka Paga. Te iste godine , 2000te, gradi se i mala vinarija a u sklopu nje nakon toga također restoran i boutiqe hotel i sve to pod istim imenom, Boškinac, koje je ujedno i nadimak obitelji Šuljić već nekoliko generacija.

Boris i ekipa prvi put beru grožđe 2004 i 2005 godine i pokušavaju, inspiriran Bordeaux blendom, od njega napraviti vino, međutim te berbe, po Borisovim riječima nisu referentne za ovo što danas Biškinac jest.

Prva prava berba je bila 2006 godine i od tada započinje život i povijest vinarije i vina  "Boškinac".

Ovo vino je od početka blend 55% Merlota i 45% Cabernet Sauvignona i do dan danas je ostao nepromijenjen a, po riječima Borisa neće se ni u budućnosti mijenjati. Vino nakon sedmodnevne maceracije i završetka fermentacije odležava,  sortno odvojeno, u malim hrastovim bačvama od francuskog hrasta , bačvarija Seguin Moreau i Nadalié ,23 do 25 mjeseci. Bačve su medium toasting i svake godine se koristi 50% novih dok su ostatak stare bačve. Nakon odležavanja vino se sljubljuje u RVS tanku, puni u bocu i u ovom trenutku, nakon 3 do 4 godine izlazi na tržište. Želja Borisova je da vino u budućnosti izlazi na tržište 7 godina nakon berbe , jer je to po njemu idealan trenutak za puštanje vina na tržište. U početku je bio veliki pritisak tržišta i trgovaca, pogotovo nakon berbe 2009, koji su utjecali na to da je vino izlazilo jako brzo na tržište, pa čak i nakon 3 mjeseca, što po riječima Borisa nije bilo dobro za vino. No to se je na sreću tijekom vremena promijenilo i vino sada dolazi na tržište u puno boljoj kondiciji nego u prošlosti ali još uvijek ne u optimalnom po riječima vinara. . Godišnja proizvodnja varira između 9.000 i 12.000 litara , zavisno o berbi kakva je bila i to bi tako i u budućnosti trebalo biti.

"Količina se neće mijenjati samo kakvoća", govori nam Boris.

Rad u vinogradu je tradicionalan i za zaštitu se koriste samo modra galica i sumpor. Vinograd nije gnojen već 14 godina, dakle loza se jako puno mora boriti da bi dala plod, moram priznati da se ovdje nisam u potpunosti složio sa filozofijom vinara i mislim da bi lozi ipak svakih 5, 6 godina trebalo malo dati organskog gnojiva, ali tko sam ja da mu sudim.

Međutim ni to pa ni bolesti niti suše nisu najveći problem da bi se na Pagu dobilo zdravo i dobro grožđe i od njega napravilo vino. Naime najveći problemi Boškinca nisu ni prije spomenuti čimbenici pa čak ni čovjekov rad, osim jedan puta, nego je to BURA i njome uzrokovani SUŠTRAP . Kako nam je Boris tijekom degustacije ispričao, Pag je poseban , lijep ,pitom, zelen ali i kameno pust. Bura, koja je od dijela otoka napravila , pogotovo sjevernu stranu, gdje najjače puše, kamenu pustinju, tu i tamo pohara i vinograde i gotovo ih potpuno uništi, kao što je bilo 2019. Te godine je uništeno 99,5 posto berbe. SUŠTRAP" , kako je na Pagu zovu, je pojava kada ,tijekom uznapredovale vegetacije u svibnju, zapuše jaka mokra bura koja nanese sol po vinogradu a, potom slijedećih dana dobro ugrije sunce. To uzrokuje da kompletna lisna masa u vrlo kratkom vremenu cca. dva do tri dana pocrni i izgori, što onda uzrokuje zastojem razvojnog ciklusa i gubitka berbe, jer bez lisne mase plod to jest grožđe se ne može dalje razvijati. Tijekom degustacije Boris nam je špricao da se dobro sjeća jednog događaja  kad je još jako mali. Jednog dana se je otac vratio kući iz vinograda slomljen sa suzama u očima, sjeo i počeo plakati sav očajan dok je njega majka sklanjala da ga ne gleda. SUŠTRAP je uništio cijeli vinograd i prihod od kojeg je trebalo živjeti.

SUŠTRAP, je 2019 godine koji se je dogodio u svibnju, pak Borisa naveo da napravi posebno vino za posebnu priču. Naime, vozeći se na posao pored vinograd i gledajući ih  sjetio se je prijatelja Domagoja Jakopovića Ribafisha koji je tragično izgubio jako mladog sina, što je po Borisovim riječima njegov gubitak berbe svelo na zanemariv u usporedbi sa Domagojevim. Odlučio je da od toga malo grožđa što je ostalo napravi „vino za srce a ne za nepce“ i da ga pokloni udruzi RokOtok. Vino je nazvano Potribica , 1973 boce je napravljeno i rasprodano je u roku od par sati a sav novac je ustupljen udruzi. Nema riječi kojima se može ova plemenita Borisovoj gesta opisati.

"Mi smo samo medij, koji prihvaća to grožđe i što je priroda dala a, mi uspijemo u borbi sa prirodom sačuvati i preraditi", su riječi Borisa Šuljića kojima najbolje opisuje njegov pristup pravljenju vina Boškinac. Berba je do sada , a tako će biti i u buduće jako ovisna o prirodnim uvjetima, koji na Pagu , često i nisu baš čovjeku naklonjeni.

"Sraz sa divljom prirodom Paga veliki je izazovi i to mi je inspiracija. Kada se, nakon putovanja po Mediteranu, vratim doma jako me ubija ljubomoran kada vidim da je bura kod nas odnijela sve da je sve crno a da je tamo naokolo je sve zeleno", govori Boris. Ali upravo ta neprekidna borba sa burom, koja je dio otoka pretvorila u kamenu pustinju, je vječita motivacija i pokretač ovog vinara i jedan od glavnih tvorac paškog terroir. Područje okolo vinograda je pravi dokaz tog ekstremnog okruženja u kojemu ovo vino nastaje a, ono se sastoji od borove šume i zelenih stoljetnih maslinika dok je ostatak prostora bura pretvorila u slanu kamenu pustinju.

Tijekom degustacije kušali smo vina berbi iz perioda 2006 do 2016 godine i to njih ukupno 9. Dvije berbe nisu su napravljene i to 2008 kako nam Boris priča, poradi njegove pogreške. Naime kao početnik nastojao je što prirodnije raditi i minimalno prskanjem tretirati vinograd. Prethodne godine su klimatološki bile jako dobre što je rezultiralo jako malim brojem tretiranja vinograda kako modrom galicom tako i sumporom . To ga je navelo da povjeruje se nalazi u idealnom i bogom danom okruženju pa je odlučio da te godine vinograd tretirati samo tri puta, upola manje nego obično. Rezultat je bio katastrofalan, pojavila se je pepelnice koja je u ništila kompletnu berbu. Druga godina je bila 2014 koja je poznata kao katastrofalna godina u cijeloj Europi i treća je kako sam već spomenuo bila 2019. Dakle od mogućih 14 berbi do sada su propale 3 što samo po sebi govori koliko su teški uvjeti da bi se napravilo dobro vino koje zaslužuju da nosi ime Boškinac.

Kako je Boris na kraju kušanja rekao :"Priroda je napravila sve , ja sam bio medij i u najtežim trenutcima ,a bilo ih je, nisam odustajao od klase , uvijek smo kupovao najbolje bačve, iako nisam imao novaca za olakšati sebi i firmi život i držao sam vina dvije godine u njima. Mi ćemo i dalje biti boutique vinarija, borit ćemo se i hrvati sa prirodom i nemamo iluzije da ćemo mi uvijek biti pobjednici, znam da ćemo tu i tamo izvojevati pobjedu a, ona će onda biti slasna kao što su i večeras neka vina bila slasna".

Ja bih još na kraju dodao da je ovo kušanje otkrilo filozofiju vinara i mogućnosti terroira Paga. Inspiriran francuskim vinima, Boris je možda htio napraviti vina koja bi bila kopija Bordeaux, ali mu srećom to nije uspjelo, već je napravio Pag. Posebnu priču sa puno karaktera i prepoznatljivost, vina koja pokazuju filozofiju vinara i ekspresiju paškog terroira, vina prepoznatljiva i posebna, koja mogu bez problema stari i 20 godina.

Kušanje je organizirao Saša Špiranec i njegove ekipe i održan  5og ožujka dan prije Vinart Gran Tastinga 2020.

2016             91/92

Dobra boja, mlada i živahna, klasičan Bordeaux bouquet , mineralnost i jako puno crnog voća, lagani zemljani tonovi , trešnje i fini utjecaj hrasta, okus započinje mekano i zaobljeno sa puno voća i elegancije, zaobljeni i zreli tanini, svježe kiseline, jako mlada treba mu vremena da se razvije, klasično vino.

2015             88

Boja slična prvom vinu vrlo mlađahna, miris je manje ekspresivan, lagan mineralnost se osjeća i ima puno više trešnje nego prethodno vino, fin miris sa laganim utjecajem hrasta, u ustima je vino malo manje oblo i mekano sa finom voćnošću ponaosob trešnje i višnje, svježijeg okusa i nešto tvrđim taninima s malko suhim završetkom, malo mu nedostaje voćnosti u završetku u usporedbi s prethodnim vinom.

2013             90/91

Svjetlija boja u usporedbi sa prethodnim vinima s laganim tonovima razvoja, bouquetom u početku prevladavaju mirisi trešanja i višanja a, nakon toga  dominaciju preuzimaju suhe šljive i kupine, klasičan primjer zrelog mirisa, okusom vino je puno, sočno i oblo, zrelo također, klasičan okus sa puno dužine i svježine, zaobljeni i mekani tanini, kava, mocca, fino izbalansirano, elegantno i vrlo užitno za sada piti.

2012              91

Boja je mlađahna i ima je više nego u prethodnom vinu, nosom dominiraju kremaste arome, zemljani tonovi, očit utjecaj Merlota, zreo i klasičan miris u ustima je vino oblo i zrelo, sočno sa puno crnog voća, vrlo dugačko i izbalansiranog završetka, klasičan okus, jako dobro vino.

2011              92/93

Jako puno boje sa jasnim tonovima razvoja, miris je zreo s puno crnog voća ponaosob suhe šljive, kremast s zemljanim tonovima, tamne trešnje i lagani utjecaj hrastovih bačvica, okusom je vino oblog i sočnog početka , zrelo s puno trešanja i višanja, zaobljeni tanini klasičan okus s vrlo dugačkim završetkom, perfektno sazrelo za uživati u njemu ali ga se može i još čuvati, top .

2010             90/91

Jasan utjecaj godina u boji ali je još uvijek ima dosta, mirodijski miris s puno crnog voća pogotovo suhih šljiva, klasičan miris, zrelo kremasto voće s tonovima gljiva i humusa, vino je sočno s prekrasnim notama hrasta, nešto suši tanini nego kod prethodnog vina, klasičan primjer zrelog vina.

2009              93/94

Boja, koje još uvijek ima dosta, je vidljivo evoluirala prema smeđim nijansama, bouquet je vrlo klasičan za zrela vina, prepun tercijarnih aroma grožđica , crnih maslina, kože, duhana, mocca i tamne čokolada, u ustima  je vino puno i sočno s jako puno voća ponaosob tamnih trešanja, tanini su obli dobre i živahne kiseline pridonose jako dugačakom i živahnom završetku, top vino. 

2007             89/90

Vidljivo sazrela boja, dominiraju smeđi tonovi, miris je evoluirao i razvio se ka tercijarnim aromama, duhan , mirodije , crno voće ponaosob suhe šljive, okus je zaobljen, sočan s svježim visokim kiselinama, manje kompleksno nego prethodno vino, malko tanje s malo suhim taninima u završetku.

2006             87/88

Evoluirana ali vrlo živahna boja za godine koje vino ima, u nosu je vino evoluiralo, prvo lagani oksidativni ton a, potom ipak živahno miris, crne trešnje i suhe šljive, okus je razvijen i zreo, crno voće, suhe šljive, kava i mocca, malko suhi tanini koji se odražavaju u lagano suhom završetku koji je relativno dugačak.

VINSKA KULTURA

                             

                       Vinska kultura

Subota 26 listopada 2002 godine na putu za Blato na Korčuli, gdje se je održavala ovogodišnja Sabatina, po prelasku sa trajektom, zaustavio sam se u prvom ugostiteljskom objektu na otoku s ciljem, pošto je bilo podne, ručati. Ugodno uređen objekt izgledao je vrlo privlačno i gostoljubivo, međutim kada sam potražio čašu bijelog vina, nota bene Pošipa , vinskog zaštitnog znaka Korčule , doživio sam nevjerojatno i nezamislivo razočarenje. Pošipa nema na karti niti u ponudi. Nezamislivo je u ovom trenutku da se tako nešto može dogoditi kada svi zajedno vapimo za tim da vino mora dobiti svoje mjesto koje mu oduvijek pripada , kako u svakodnevnom životu tako i u ugostiteljskoj ponudi na ovim prostorima. Pokušajte zamisliti kakav utisak bi stekao turista ili bilo koji vinoljubac koji je došao u posjetu Korčuli s ciljem  kušati i otkriti njena vina o kojima je čitao u svom turističkom vodiči ili u jednoj od bezbroj knjiga o vinu , u kojima stoji da je Pošip sorta i vino po kojemu je ovaj otok poznat kako u Hrvatskoj tako i izvan nje. Pomalo deziluziran i podosta razočaran uz pjat paste naručio sam i popio pivo.

Upravo ovaj događaj me je ponukao da sebi postavim pitanje kako je ovako što moguće i da pokušam pronaći uzrok istome , to jest da vidimo zašto je konzumacija i ponuda boljih i kvalitetnih vina kako na stolovima ljudi doma tako i u ugostiteljskim objektima još na ovako niskom nivou.

U ovim krajevima je uobičajeno da nam se , još kao djeci , malo vina ulije u vodu i na taj način nas se uvodi  u svijet vina i uživanja u njemu. Usprkos tako ranom upoznavanju sa ovim darom prirode i ljudskog rada vrlo malo ljudi uistinu pozna istinski vino. Vino je sastavni dio našeg načina prehrane ali mu se još uvijek pristupa na način da ga se miješa sa vodom u obliku bevande ili gemišt i time mu se ne pomaže , nego se na taj način obezvređuje njegova svojstva i ljepota koju ono posjeduje. Da ljudi miješaju vino sa vodom može se na nekoliko načina protumačiti. .

Kao prvi razlog mogao bi se navest povijesni i tradicijski način konzumiranja bevande tijekom radnog dana. U ovom slučaju je  funkcija vode bila razblažiti sadržaj alkohola i time omogućiti ljudima da i za vrijeme radnog vremena mogu konzumirati vino bez negativnih utjecaja na njihovu radnu sposobnost.

Slijedeći uzrok se krije u toma da jako puno vina koje se svakodnevno troše posjeduju jako puno nedostataka koji idu na uštrb kakvoći vina i koji se laganim miješanjem sa vodom  donekle mogu zakamuflirati.

Glede dosta teške ekonomske situacije za očekivati je da cijena boljih i kvalitetnijih vina ne dopušta njihovo konzumiranje svakodnevno , što ponovno dovodi potrošače u situaciji da moraju piti lošija i nekvalitetna vina , sa dna ponude te je za očekivati da se gore navedeno miješanje sa vodom  donekle može opravdavati.

Međutim ja osobno mislim da je glavni uzrok ovoj situacije kompletno stanje vinske kulture u Hrvatskoj. Iako jako rado pričamo  o Hrvatskoj kao vinskoj naciji i vinskoj državi , jako lako i brzo zaboravljamo da se uzgoj vinove loze i proizvodnja kvalitetnih i po cijeni širokoj publici pristupačnih vina nalazi na najnižoj mogućoj razini koja je, za jednu zemlju koja sebe želi vinskom nazvati, uopće prihvatljiva. Naravno da se ne smije zaboraviti da je rat , na sve ovo , imao ogroman utjecaj ali se ne smijemo samo iza toga sakrivati. Treba trezveno pogledati i biti iskren prema sebi samom i složiti se sa činjenicom , da je tehnologija proizvodnje većine hrvatskih vina jako zastarjela i glede svjetskog trenda potpuno prevaziđena a , moglo bi se slobodno reći i napuštena. Trend u vinskim zemljama je porast sadnje vinograda , bazirana na saznanju da se kvalitetno vino za 80% pa i više  stvara u dobrom vinogradu koji je smješten na za njega pomno odabranoj poziciji i pažljivo izabranim sortama zasađeno. Kvaliteta  grožđa polako ali sigurno pobjeđuje filozofiju kvantiteta , jer se ionako u svijet svake godine proizvede više vina nego ga se može konzumirati . Po podacima OIV  “Office international de la Vigne et du Vin”, 2001 godine u svijetu je proizvedeno 260 mil. hl. vina a konzumirano je samo 220 mil.

Ukoliko bismo se osvrnuli i pogledali kvalitetni pomak vina u hrvatskoj , lako bi došli da zaključka da je on u najnižem segmentu , stolnim vinima , u potpunosti izostao te da ga se samo malo može primijetiti u kategorijo kvalitetnih vina. Glavni dio vrhunskih vina je doživio dosta veliki napredak premda je i u ovom segmentu to moglo biti još puno bolje. Može se zaključit da je vinska kultura , većine naših vinar tako i potrošača vina, ostala daleko u prošlom stoljeću što se očituje u stanju u kojem se proizvodnja vina i njegova potrošnja trenutno nalaze.

Kada sve ovo sagledamo lako dolazimo do zaključka da je neophodno potaknuti sadnju vinograda i poboljšavanje tehnologije i higijene u vinarijama te da treba dosta vremena potrošiti i na izobrazbu potrošača vina a, pogotovo ugostitelja kao glavnih promotora dobrog vina.

Cilj moje kolnome u budućnosti bi trebao  biti pokretanje jedne zdrave diskusije o gore navedenome , a  ja osobno ću pokušati svoja iskustava stečena u susretima sa svjetskim vinarima i promotorima vina , podijeliti sa vama.

Do slijedeće setemane i neka vam dobra čaša vina svaki obroka pretvori u gozbu jer jako kratko živimo da bi smo pili loše vino.

Ja ću tijekom sljedećih mjeseci objaviti sve moje tadašnje kolumne koje su izašle u Dubrovačkom vjesniku i svaku popratiti sa malom usporedbom kako je bilo prije 16 godina i kako je sada.

Ova kolumna je objavljena 23 prosinca 2002 godine , kao prva u nizu njih šezdesetak i  kada sada pogledam unazad , moram zaključiti da se dogodio ogroman pomak unaprijed.

Pošip se je kao vino definitivno etablirao i toči se na čaše ne samo na Korčuli nego i diljem cijele hrvatske. Vinska kulture je doživjela ogroman razvoj , kako kod vinara tako i kod konzumenata.

Svjetska proizvodnja vina po OIV je otprilike ista, naime 2016 godine proizvedeno je 267 mil. a konzumirano je 241 mil. hl vina , što nam ukazuje da se svjetske zalihe vina polako smanjuju.

Jako me veseli da se ogromnim koracima ide naprijed i lijepo je pogledati i zaključiti da je vino dobilo mjesto koje je oduvijek imalo. Iako i dalje kupovna moć prosječnog konzumenta vina nije na nekoj baš visokoj razini, vidi se pomak u potrošnji i konzumaciji boljih vina , koji su nota bene i cjenovno zadnjih par godina postali prihvatljiviji.

Sade se novi vinogradi, otvaraju se nove vinarije , dolaze neki novi klinci i sve zajedno ide u dobrom smjeru iako se može još puno bolje.

Turisti koji nas pohode su veliki potrošači naših vina i može se reći da se glede vina koja im se trenutno nude, zadovoljni vraćaju kući.

Jedino nažalost moram priznati da se do danas nije baš puno napravilo  a, trebalo je , što se tiče pisane riječi o vinu a, osobito mislim na konstantnost vinskih kolumni kako u nacionalnim tako i u regionalnim listovima pa i među blogerima, iako moram napomenuti da je bilo i da još uvijek ima dobrih pokušaja ali mislim da ih je premalo.

Zlatan Plenković hrvatski Robert Mondavi

Na današnji dan se navršavaju dvije godine od prerane i tragične smrti jednog od pionira i velikana moderne Hrvatske vinske scene i to me je ponukalo da napišem i time iskažem svoje poštovanje i zahvalnost za sve što je Zlatan u svom životu uradio za vino, vinarstvo i vinogradarstvo Hrvatske.

Moj prvi susret sa Zlatanom je bio u Zagrebu 1997. godine za vrijeme Vinovite, u to doba velika manifestacija vina u Hrvatskoj, na lijepom i velikom izložbenom prostoru 'VINOLINE', koje je bio centralno mjesto vinskog dijela sajma. Sve se vrtjelo oko njih,6 pionira hrvatskog vinarstva, Plenkovića, Enjingija, Skaramuče, Krauthakera, Katunara i Zdjelarevića, ekipa koja je pravila i živjela dobra, inovativna i za to vrijeme vrlo moderna vina, u usporedbi sa ostatkom izlagača. U to vrijeme sam ja još živio u Nizozemskoj te sam bio jako ugodno iznenađen kvalitetom vina koja sam kod njih mogao kušati .Njihova priča je bila nova , inovativna i pionirska. Pristup vinu je bio iskren. Vizionarstvo se je osjećalo svakoj novootvorenoj boci. Ipak , jedan od njih šestorice mi je odmah zapeo za oko, i to je bio Zlatan Plenković, tada u četrdesetim , pun energije, snage i posebnog južnjačkog temperamenta i šarma. Čovjek koji je živo vino i za vino. Njegova pasija za Plavcem Malim i padinama južnih strana rodnog mu otoka Hvara su se mogle , doslovno, osjetiti na svakom milimetru štanda. Tog trena se je rodilo jedno vinsko prijateljstvo koje se je nažalost prerano završilo. Tijekom slijedećih godina sam redovito dolazio na Vinovitu te tu i tamo sam posjećivao Zlatana u njegovoj Svetoj Nedjelji, nažalost nedovoljno često, ali svaki susret sa njime je na mene ostavljao veliki i poseban utisak.

Pišući o njemu za Nizozemski vinski magazin, Proefschrift, nazvao sam ga hrvatski Robert Mondavi , neki od vas će se možda zapitati zašto Robert Mondavi kad je on bio Zlatan Plenković. Zato što je on , po mom mišljenju, učinio toliko puno na promociji hrvatskih vina, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, kao nitko drugi do tada i u to vrijeme, i to me je ponukalo da ga usporedim sa još jednim velikim vizionarom i promotorom vina , iz relativno u to vrijeme nedovoljno poznate vinske zemlje kao što je i Hrvatska bila , Robertom Mondaviem, koji je svijetu predstavio vina iz Kalifornije i natjerao svijet da o njima počne voditi računa.

Pisati o nekome koga više nema je čudan i tužan osjećaj a, pogotovo kad je ta osoba odjednom i tako naprasno istrgnuta iz naših života, ali o čovjeku kakav je bio Zlatan, mora se i treba pisati pa koliko god to teško bilo.

Širokogrudnost i spremnost da pomogne svakome tko se vinom bavio je bio Zlatanov ego. Sjećam se kada sam pokretao projekt u Dubrovačkim Podrumima, 2005 godine, trebalo mi je par već korištenih bačvica za odležavanje vina. Bio je dovoljan jedan telefonski poziv Zlatanu. ' dođi na Hvar i uzmi što ti i koliko ti treba' bio je njegov odgovor. Spremnost da svoje znanje i iskustvo podjeli sa drugima, a ne sakrivati ih kao zmija noge, je vrlina velikih ljudi, vizionara i stvaraoca kao što je Zlatan bio.

Njegova vina su prenosila njega samoga u čašu. Pjesma, društvo, vino i veseli život uvijek su bili prisutni u društvu u kojem se je Zlatan nalazio. Optimizam, prijateljski pozdrav i vječni osmijeh na sajmovima u Esplanadi, najveća gužva oko njegovog stola su bili zaštitni znak Zlatanov.

Ono što je Zlatan napravio od i sa Plavcem Malim je i meni bila inspiracija da se počnem baviti stvaranjem vina od ove sorte. Rad na konstantnom poboljšanju kvalitete svojih vina Zlatan je nastavi do kraja života. Uvijek i iznova se je moglo kušati nešto novo , nešto bolje, nešto drugačije. Najbolja vina od Plavca Malog koje sam imao priliku kušati su uvijek bila Zlatanova.

Njih nekoliko je ostavilo dubok i nezaboravan dojam na mene. Spomenut ću samo dva.

Prvo je 'Grand Cru 2009', po mom mišljenju , vjerojatno najbolje Zlatanovo vino. Elegancija i tipičnost Plavca Malog sa Hvara ali i prepoznatljivost Zlatanove vinske filozofije i vinarskog rukopisa.

Drugo vino je bilo 'Zlatan Plavac 2000', ovo vino sam pio sa prijateljima prije nekih dva mjeseca. Školski primjer Hvarskog, Sveto Nedjeljskog Plavca, još uvijek puno i živahno , snažno , kao što je i Zlatan tada bio. Vino koje može u boci živjeti još deset godina, što je i Zlatan treba.

Ali nažalost u mom podrumu nema više boca iz berbe 2000 ali na još veću žalost nema ni Zlatana više među nama, ali će on ostati među nama istinskim ljubiteljima vina,  kao vječita tema razgovora o Plavcu Malom. Njegovo će ime , kao što i samo govori , ostati zapisano u Hrvatskoj vinskoj povijesti kao i na njegovim etiketama, zlatnim slovima.

Hrvatsko Vinarstvo 2010e DUBROVAČKI VJESNIK 27.09.2003

Dubrovnik , travanj 2010 , suncem okupanom taracom Lovrijenca šeta svijetska vinska elita. Hugh Johnson, Jancis Robinson, Michael Broadbent, Steven Spurrier, Robert Parker, Jan van Lissum šeću i i uživaju u predivnom pogledu na jadransku ljepoticu, Dubrovnik. Svi oni su došli da proslave prvu dekadu novog stoljeća i ujedno da svojim prisustvom nagrade ogroman trud koji su hrvatski vinari uložili kako bi svoja vina postavili na pijedastal svijetskih vina. 

Inicijativa koja je pokrenuta početkom 2004 godine urodila je plodom. Svi važni vinari , vinogradari i velike vinske kuće hrvatske su se tijekom vinovite 2004 u Zagrebu dogovorili da je trenutak udružiti se i pokrenuti program revitalizacije i pozicioniranja Hrvatskog vinogradarstva i vinarstv, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, na mijesto koje mu pripada. U suradnji sa stručnjacima iz cijelog svijeta pokrenut je plan obnove vinograda i stvaranja strategije vinarstva i vinogradarstva kji bi svoje rezultate trebali dati do 2010 godine. 

Povedeni iskustvima zemalja tzv. novog svijeta,a posebice Australije , udruženih snaga se je krenulo na ostvarivanje plana koji bi trebao vratiti Hrvatska vina na mijesto koje im u svijetu pripadaju. Izvršena je detaljna analiza vinograda koji postoje, korištene su najmodernija sredstva koja su u tom trenutku bila moguća. U suradnji sa državnim institucijama, vodeće vinske kuće Badel, Dalmacijavino, Istravino i Kutjevački podrumi ujedinili su svoj know-how i kapital te pokrenuli i animirali vinogradare i vlasnike zemljišta pogodnih za vinograde da ih ponovno zasade ili da ih daju u najam onima koji to žele raditi. 

Na terenu se mali vinogradari i vinari udružuju i postaju pokretačka snaga i osovina razvoja i poticaja kako vinogradarstva tako i vinarstva. 

Strategija je zasnovana na iskorištavanju i pozicioniranju autohtonih sotri. Crvene sorte predvode Plavca i Babića , a ponaosob Crljenka , koji treba dokazati da može postići iste rezultate doma kao što ih je postgao i u Kaliforniji. Za predvodnika bijelih sorti uzeta je internacionalan Graševina, a u pomoć su joj došli autohtoni Pošip, Grk i posebice Dubrovačka Malvasija. 

Konzultirani su vodeći unolozi svijeta. Michael Roland je čest gost naših vinarija dok legendarni italijanski unolog , tvorac super toskanaac Sassicaiae i Tiganella, Giacomo Tachi također često dolazi i savjetuje u vinarijama duž Jadranske obale. 

Plenković u suradnji sa Ridge vinarijom iz kalifornije pokreće program obnove crljenka u Hrvatskoj. Iskustva iz Amerike se prenose i kod nas. 

Okusni profil vina se drastično mijenja. Moderne tehnologije omogućuju praćenje grožđa u vinogradu. Iz dana u dan se prati razvoj i zrenje grožđa, kiseline , šećeri i tanini prilikom berbe imaju optimalan balans. 

Upotreba hrasta se ufinjuje. Hrastove bačvice prestaju biti marketinško oružje za boljoj prodaji vine te postaju oplemenjitelji vina. Barrique se skida sa etikete i svaki i manje važni vinar počinje koristiti hrast za vina koja su za njega sposobni. 

Dubrovačka Malvasiija je već godinama prisutna na trzištu, kako u Hrvatskoj tako i izvan nje. Njene količine rastu iz dana u dan te ona postaje pravi ambasador Hrvatskih vina širom svijeta. Organiziraju se ogledne degustacije Graševina iz cijelog svijeta. Slatka predikatna vina iz Kutjevačkog kraja se u oglednim degustacijama mijera sa špicom iz Austrije. Krauthaker, Enjingi i Kracher stoje sa svjim vinima jedan uz drugoga diljem svijeta. 

Površine zasađene vinogradima u hrvatskoj dostižu nevjerojatnih 60000 ha. godišnaj proizvodnja vina se povećava na cca. 3,5 miliona hl. prosječno 60 hl. po hektaru. 

Hrvatska vina se nalaze na stolovima diljem restorantskog svijeta. Hrvatska vina postaju bum i trend, a sve to zahvaljujući autohtonost i orginalnost sorti. Crljenak i  Plavac uz pomoc Babića osvajaju srca pravih vinoljubaca svijeta. Dubrovačka Malvasija svojim slatkim vinima nalazi mijesto na stolovima najboljih restorana svijeta. 

Svijetska elita koja u velikom broju posjećuje našu obalu i upoznaje naša vina, na povratku kući ih nosi sa sobom. Jednom riječju hrvatska vina nakon svih ostalih vina postaju modni hit i trendy. Međutim to ne uspavljuje naše vinare nego ih još više goni ka napredku. Osniva se vinska akademija sa ciljem obučavanja kako osoblja koje se bavi trgovinom vinom, dakle trgovaca i konobara, tako i za obuku potrošača. Vinari se udružuju i stvaraju biro koji se bavi promocijom vina kako u domovini tako i izvan nje. 

Vinski magazini tipa Decanter i Wine Spectator pišu o našim vinima gotovo u svakokm broju. Čak i guru Parker već dvije godine za redom dolazi kušati naša vina te ih uvodi u  svoj godišnji izbor. Jednom riječju hrvatska vina su pravi svijetski hit.

Ova priča je totalni proizvod moje mašte i jedna velika želja, koja nije neostvariva. Međutim možda bi ova lijepa izmišljotina ljudskog mozga magla postati povod za razmišljanje onima koji se vinom bave i od njega žive. Ovo nije nemoguće, a to nam dokazuju iskustva iz ostalih vinskih zemalja svijeta, a ponaosob Australije. Dakle tko zna možda ova fikcija postane i stvarnost. Od srca se nadam.

 Tako pisah prije 10 godina i dio riječi koji tada izgledaše proročanske , danas su postale stvarnost.Međutim moglo je puno bolje.

Na vama je dragi čitatelji da procijenite da li sam u pravu te vas molim da svojim komentarima date vaše osobno mišljenje o mojoj tvrdnji, kako bi zajedno možda mogli pomoći da se promjene ubrzaju.

Zašto nas nema u Europi Dubrovački vijesnik 7.02,2004

Nedavno sam bio u Nizozemskoj gdje sam dosta vremena proveo po vinotekam kušajući i kupujući vina. Ponuda vina u ovoj zemlji je nakon Engleske ,a zasigurno na starom kontinentu , najraznolikovitija i najbogatija. Na policama su boca uz bocu stajala vina iz svih klasičnih vinskih zemalja, dakle Francuske, Italije, Španjolske, Njemačke, Austrije i Portugala te naravno velika paleta iz zemalja novog svijeta , kao što su Čile, Australija, USA, Južna Afrika i Argentina. Sve u svemo, ništa, posebno nisam ovim rekao. Normalan je stvar da se ta vina tamo mogu naći i kupiti, ali nije normalna stvar da se vina iz Hrvatske nigdje ne mogu naći. Kada sam se malo bolje uputio u istraživanje i traženje naših vina, došao sam do poražavajućeg rezultata. Bilo je vina iz Alžira, Maroka, Libanona, Grčke, Mađarske, Bugarske, Moldavije, Krima, Kine, Urugvaja, Brazila , Slovenije i Makedonije ali vina iz hrvatske ni za lijeka. Ovaj podatak i reakcija publike na vinskom sajmu, na kojem sam predstavio jedan mali broj crvenih Hrvatskih vina, me je ponukala da napravim analizu ovog stanja.

Prvo nekoliko riječi o reakciji vinoljubaca na naša vina. Veliki broj njih je dobro upućen u podrijetlo i sortu od kojih je vino napravljeno, te su i u dosta velikom broju govorili o tome da je tih vina nekada prije bilo za kupiti i u Nizozemskoj, ali da ih sada nema. Kakvoća plavaca sa Pelješca i Hvara je bila ugodno izneneđenje za većinu posjetitelej i kolege vinskih trgovaca i vinara koji su predstavljali  svoja vina, koji su ih kušali te su ujedno izrazili dobro mišljenej o njima i njihovom mijestu na Holandskom tržištu.

Dakle , sada kada postoji interes i mijesto ovim vinima na tržištu u Nizozemskoj, postavlja se pitanje zašto ih nema.

Većina će reći , Nizozemska je daleko i tamo nema puno hrvata , ali zato ima naših vina u Njemačkoj za kupiti. Jednim dijelom bih se složio sa ovom konstatacijom, ali bih je isto tako htio proanalizirati i dati svoje išljenje o njoj.

Istina je da vina ima u Njemačkoj , ali se postavlja pitanje tko konzumira ta vina. U ovom slučaju su to uglavnom naši ljudi ili posjetitelji Hrvatskih restorana u Njemačkoj, gdje su opet većinom naši ljudi gosti.

Dakle zaključak slijedi, naša vina u Njemačkoj piju naši ljudi. Nemam ništa protiv, ali mislim da bi naša vina postala popularna izvan naših granica, onda ih moralaju konzumirati stanovnoci tih zemalja a, ne samo ili uglavnom naši iseljenici. Ova vina moraju postati poznata i prihvaćena od strane državljana te države i tek se onda može govoriti o nekakvom izvozu i plasmanu naših vina na stranom tržištu.

Široj Europskoj publici su naša vina nepoznata. O njima se ne piše i ne govori u medijima tih zemalja, nema smišljene i dobro organizirane promidžbe, ništa se ne radi na tom polju. U mojim razgovorima sa vinarima često sam čuo da oni nemaju dovoljno vina da bi išli s njime u izvoz te da je njima važnije domaće tržište i obaveze koje oni prema njemu imaju. Zadnji dio odgovora je hvale vrijedan, ali ja osobno mislim da nije u potpunosti istinit.

Jedna druga stvar je ovdje u igri. Naša vina i  naši vinari trenutno postižu najbolju cijenu na domaćem tržistu i to jedino i isključivo iz jednog razloga ,a to je, nedostatak kvalitetnog vina na našem tržištu te zakoni koji na njemu vladaju.

Sjećam se, još  dok sam živio u Nizozemskoj da sam u Njemačkoj kupovao vina od uvoznika i onda ih dalje prodavao u Nizozemskoj za manju cijenu nego da sam ih direktno kupovao u  Hrvatskoj. Tada mi je to bilo vrlo čudno, da bih to tek sada u potpunosti shvatio. Potražnja tržišta za kvalitetnim vinim u Hrvatskoj je veća od trenutne ponude, te su glede toga cijene u posljednje dvije godine drastično porasle. Još se dobro sjećam kada je Grgić svoje prvo vino pustio u prodaju i za njega tražio gotovu 100 kuna po boci. Svi su bili zapanjeni, ali danas nakon šest godina gotovo su ga svi stigli a, poneki i prestigli cijenom. Da se vina na domaćem tržistu mogu dobro prodati te da je to jedan od uzroka da se vina ne izvoze, donekle mi je i shvatljivo , ali mi nije shvatljivo da vinari ne gledaju , što bi se pučki reklo , dalje od nosa. Cijene naših dobroh vina su u prosjeku i više od 10 eura, a pogotovu ako se uzme u obzir trgovačka marža, koja je u usporedbi sa npr. Nizozemskom , nekoliko puta manja, onda je lako zakjučiti da su naša vina proizvodno jako skupa i da će imati ogromnih problema kada se Hrvatska uključi u EU. Pogotovu će biti jako velikih probleme sa vinima čija se cijena kreće oko 6 eura. Za ovaj novac i sa puno većom zaradom se mogu vrlo lako naći vina  koja svojom kakvoćom daleko nadmašuju svoje Hrvatske konkurente. Doći će do kolapsa naše vinske industrije ako se nastavi raditi na isti način kao sada. Što se tiče visoko kvalitetnih vina tu je priča nešto drugačija , ali će i ona imati dosta problema. Za očekivati je da će se trend porasta cijena nastaviti i da će ova vina vrlo brzo postići cijenu od 20 pa i više eura. Ponovno naglašavam da se za tu cijenu mogu naći i bolja vina od naših, te da će se potrošači s vremenom zasititi naših vina i htjeti kušati i piti nešto novo. Ukoliko naši vinari , ali ne samo oni sami, ništa ne urade na ovom planu, očekuju ih teška vremena. Na domaćem tržištu će biti jako skupa a, na stranom tržištu će ostati nepoznata i glede cijen koju će oni tražiti, vrlo nekonkurentna. Najbolji primjer je za to Mađarska. Dakle jedino što im preostaje je da se više posvete poboljšavanju kakvoće svojih vina te da ih pokušaju plasirati na strano tržište, gdje glede svoje specifičnosti mogu tijekom godina postići i bolju cijenu nego kod kuće, primjer Austrija. Gospodo vinari promislite o ovome.

Ovo je tekst kolomne koja objavljena 2004 godine, dakle prije točno 9 godina i 3 dana , pa da vidimo gdje smo sada.

Sada smo već daleko na putu ka EU i za manje od pola godine postajemo njen dio. Na tom putu je , politički napravljeno jako puno, ali se postavlja jedno veliko pitanje, : Što smo napravili za vina? . Moj odgovor je , sa kojim se ne morate složiti :Jako malo .

Iako nije crno kako je bilo 2004 ,još uvijek su naša vina jedna velika nepoznanica širokoj vinskoj publici europe. Tu i tamo se nešto piše i poneki vinari izvoze ponešto, ali je sve to još uvijek nedovoljno. Međutim, po meni nije to najveći problem koji Hrvatska vinare i njihova vina očekuje kada uđemo u Europu.

Njihov najveći problem je još uvijek odnos cijene i kvalitete vina.

Kod nas je trenutno gotovo nemoguće naći imalo ozbolnije vino u ncijeni ispod 10 €. Kao što sam i prije rekao cijena boljih a, pogotovo crvenih vina je već dosegla 20 € i dalje se penje.

Ipak najveći problem je u vinma cijenovne ketegorije 7 € do 15 € ili u kunama 50 do 100 kuna.

U toj kategoriji vina se nalazi najveći broj vina koji se mogu naći na policama trgovina i vinoteka i kada ta vina usporedimo sa konkurencijom iz svijete , pojavljuje se jedan , po meni veliki, problem.

Naime, za očekivati je da će u budućnosti domaći potrošač, koji najviše kupuje i pije ta vina, poželjeti kušati i popiti nešto novo.

Liberalizacijom uvoza, na tržište će doći vina od nama ne baš poznatih sorti ali i onih poznatih , koje će za manje novaca više nuditi od domaćih pandana. Navest ću par primjera i njihove cijene u Nizozemskoj:Welmoed Sauvignon Blanc 2012 Južna Afrika 4,99 € (38 kuna), Flexbourn Sauvignon Blanc 2011 Novi Zeland 5,99 € (45 kuna), Merlot Bodega Norton 2011 Argentina 4,99 € (38 kuna), Merlot Casa Lapostolle 2011 Čile 8,99 € (67,5 kuna), Ravenswood Zinfandel Old Wines 2010 6,99 € (74.25 kuna). Ili nekoliko vina od sorti koje se kod nas ne uzgajaju npr.:Gruner Veltliner Petra Unger 2011 9,5 € (71,25 kuna),  Malvira Roero Arneis 2010 11,5 € (86,25 kuna), 9 Meses Bodega carmelo Rodero ribera del Duero 2010 Španjolska 12,85 € (96,5 kuna), Valori Montepulciano d Abruzo 2010 Italija 8,7 € (65,25 kuna). Ova prije spomenuta vina se nalaze među top 5 najboljih vina koja se u njihovoj cijenovnoj konkurenciji mogu kupiti u Nizozemskoj i vjrujte mi , vrlo je teško trenutno u Hrvatskoj naći konkurenciju ovim vinima.

Ovi podaci nam govore da će se veliki broj proizvođača jeftinih vina suočiti sa ogromnim  problema u skoroj budućnosti, i nadam se opstati, iako su moje sumnje u to velike.

Ja ipak mislim da će se jedan veliki dobrih hrvatskih vina prodavati, u istim pa čak i u većim količinama, kao i do sada i to zahvaljujući ,iskjučivo i jedino ,turizmu. Jer kao što je poznato turisti su naši najveći konzumenti boljih i skupljih vina i taj će se trend i dalje nastaviti. Naime, turisti prvenstveno piju vina zemlje u kojoj se nalaze na odmoru te bi to bi trebao biti dodatni poticaj za bolju suradnju vinara i ugostitelja a,po naosob na polju formiranja cijena, o čemu ću pisati opširnije drugi puta.

Dakle kao zaključak nam se nameće činjenica da je hitno potrebno maklsimalno truda uližiti na promociju i poboljšati image hrvatskih vina na zapadno europskom tržištu, te ujedno poraditi na poboljšanju odnosa cijene i kvaliteta hrvatskih vina ukoliko ih želimo plasirati na strano ,a i n domaće tržište. Hrvatski vinaru maoraju hitno sjesti za stol i odlučiti na kojemn dijelu europskog a i svijetskog tržišta žele nastupati i tome se posvetiti 110%. Ako mene pitate, mislim da bi oni trebali zaboraviti niži segment, jer nisu u stanju proizvoditi dovoljno velike količine da bi bili relevantni igrači, te da se moraju posvetiti niši boljih , posebnih i samo sa hrvatskih vinograda i od hrvatskih sorti napravljenih vinima. Mi za to imamo adute, prvenstveno u autohtonim sortama i tipičnim hrvatskim terroirima ,a pored toga imamao i potencijal za napraviti vrlo dobra vina od već u svijetu poznatih i priznatih sorti.

Prijatelji vinari želim vam puno sreće i pameti u Europi.