Zlatan Plenković hrvatski Robert Mondavi

Na današnji dan se navršavaju dvije godine od prerane i tragične smrti jednog od pionira i velikana moderne Hrvatske vinske scene i to me je ponukalo da napišem i time iskažem svoje poštovanje i zahvalnost za sve što je Zlatan u svom životu uradio za vino, vinarstvo i vinogradarstvo Hrvatske.

Moj prvi susret sa Zlatanom je bio u Zagrebu 1997. godine za vrijeme Vinovite, u to doba velika manifestacija vina u Hrvatskoj, na lijepom i velikom izložbenom prostoru 'VINOLINE', koje je bio centralno mjesto vinskog dijela sajma. Sve se vrtjelo oko njih,6 pionira hrvatskog vinarstva, Plenkovića, Enjingija, Skaramuče, Krauthakera, Katunara i Zdjelarevića, ekipa koja je pravila i živjela dobra, inovativna i za to vrijeme vrlo moderna vina, u usporedbi sa ostatkom izlagača. U to vrijeme sam ja još živio u Nizozemskoj te sam bio jako ugodno iznenađen kvalitetom vina koja sam kod njih mogao kušati .Njihova priča je bila nova , inovativna i pionirska. Pristup vinu je bio iskren. Vizionarstvo se je osjećalo svakoj novootvorenoj boci. Ipak , jedan od njih šestorice mi je odmah zapeo za oko, i to je bio Zlatan Plenković, tada u četrdesetim , pun energije, snage i posebnog južnjačkog temperamenta i šarma. Čovjek koji je živo vino i za vino. Njegova pasija za Plavcem Malim i padinama južnih strana rodnog mu otoka Hvara su se mogle , doslovno, osjetiti na svakom milimetru štanda. Tog trena se je rodilo jedno vinsko prijateljstvo koje se je nažalost prerano završilo. Tijekom slijedećih godina sam redovito dolazio na Vinovitu te tu i tamo sam posjećivao Zlatana u njegovoj Svetoj Nedjelji, nažalost nedovoljno često, ali svaki susret sa njime je na mene ostavljao veliki i poseban utisak.

Pišući o njemu za Nizozemski vinski magazin, Proefschrift, nazvao sam ga hrvatski Robert Mondavi , neki od vas će se možda zapitati zašto Robert Mondavi kad je on bio Zlatan Plenković. Zato što je on , po mom mišljenju, učinio toliko puno na promociji hrvatskih vina, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, kao nitko drugi do tada i u to vrijeme, i to me je ponukalo da ga usporedim sa još jednim velikim vizionarom i promotorom vina , iz relativno u to vrijeme nedovoljno poznate vinske zemlje kao što je i Hrvatska bila , Robertom Mondaviem, koji je svijetu predstavio vina iz Kalifornije i natjerao svijet da o njima počne voditi računa.

Pisati o nekome koga više nema je čudan i tužan osjećaj a, pogotovo kad je ta osoba odjednom i tako naprasno istrgnuta iz naših života, ali o čovjeku kakav je bio Zlatan, mora se i treba pisati pa koliko god to teško bilo.

Širokogrudnost i spremnost da pomogne svakome tko se vinom bavio je bio Zlatanov ego. Sjećam se kada sam pokretao projekt u Dubrovačkim Podrumima, 2005 godine, trebalo mi je par već korištenih bačvica za odležavanje vina. Bio je dovoljan jedan telefonski poziv Zlatanu. ' dođi na Hvar i uzmi što ti i koliko ti treba' bio je njegov odgovor. Spremnost da svoje znanje i iskustvo podjeli sa drugima, a ne sakrivati ih kao zmija noge, je vrlina velikih ljudi, vizionara i stvaraoca kao što je Zlatan bio.

Njegova vina su prenosila njega samoga u čašu. Pjesma, društvo, vino i veseli život uvijek su bili prisutni u društvu u kojem se je Zlatan nalazio. Optimizam, prijateljski pozdrav i vječni osmijeh na sajmovima u Esplanadi, najveća gužva oko njegovog stola su bili zaštitni znak Zlatanov.

Ono što je Zlatan napravio od i sa Plavcem Malim je i meni bila inspiracija da se počnem baviti stvaranjem vina od ove sorte. Rad na konstantnom poboljšanju kvalitete svojih vina Zlatan je nastavi do kraja života. Uvijek i iznova se je moglo kušati nešto novo , nešto bolje, nešto drugačije. Najbolja vina od Plavca Malog koje sam imao priliku kušati su uvijek bila Zlatanova.

Njih nekoliko je ostavilo dubok i nezaboravan dojam na mene. Spomenut ću samo dva.

Prvo je 'Grand Cru 2009', po mom mišljenju , vjerojatno najbolje Zlatanovo vino. Elegancija i tipičnost Plavca Malog sa Hvara ali i prepoznatljivost Zlatanove vinske filozofije i vinarskog rukopisa.

Drugo vino je bilo 'Zlatan Plavac 2000', ovo vino sam pio sa prijateljima prije nekih dva mjeseca. Školski primjer Hvarskog, Sveto Nedjeljskog Plavca, još uvijek puno i živahno , snažno , kao što je i Zlatan tada bio. Vino koje može u boci živjeti još deset godina, što je i Zlatan treba.

Ali nažalost u mom podrumu nema više boca iz berbe 2000 ali na još veću žalost nema ni Zlatana više među nama, ali će on ostati među nama istinskim ljubiteljima vina,  kao vječita tema razgovora o Plavcu Malom. Njegovo će ime , kao što i samo govori , ostati zapisano u Hrvatskoj vinskoj povijesti kao i na njegovim etiketama, zlatnim slovima.